Page 141 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 141
radi o vjerovanju ili nevjerovanju, nego samo o ne
pristranom poimanju onoga što saznajemo. Kad istin
ski duhovni istraživač govori, nikada ne očekuje
slijepo vjerovanje. On time uvijek samo misli reći:
To sam doživio u duhovnim područjima života i
pričam o ovim svojim doživljajima. Ali on još i zna
da poimanje tih njegovih doživljaja i prožimanje
misli tim pričama drugome čovjeku predstavljaju
žive snage za duhovni razvoj.
Važnost ovog može ispravno sagledati samo onaj
tko ima na umu da sve znanje o duševnim i duhov
nim svjetovima počiva u dubinama ljudske duše.
"Putem spoznaje" to se znanje može dozvati u svijest.
"Uvidjeti" se može ne samo ono što smo sami iz
dubina duše dozvali u svijest nego je to moguće i
kod tuđih postignuća. Čak i onda kad čovjek sam
još ništa nije poduzeo da stupi na put spoznaje.
Ispravan duhovni uvid budi u duši nepomućenoj
predrasudama snagu razumijevanja. Nesvjesno se
znanje sukobljava sa duhovnom činjenicom koju je
netko drugi pronašao. Ovo sukobljavanje nije slijepa
vjera, nego ispravno djelovanje zdravoga ljudskog
razuma. U ovom zdravom shvaćanju trebalo bi vidjeti
daleko bolje polazište i za samospoznaju duhovnog
svijeta nego u dvojbenom mističnom "poniranju"
i sl., gdje se često očekuje nešto bolje negoli ono
što priznaje zdravi ljudski razum na osnovi istinskog
duhovnog istraživanja.
Nije moguće dovoljno jako naglasiti koliko je
potrebno da čovjek koji hoće razviti svoje sposobnosti
više spoznaje mora prionuti uz ozbiljan misaoni rad.
To naglašavanje mora biti tim jače zato što mnogi
ljudi koji hoće postati "vidiocima" upravo omalo
važavaju taj ozbiljni misaoni rad pun odricanja. Oni