Page 143 - Rudolf Štajner - Teozofija

ako se pridržava ovdje navedenih uputa; to je moguće
uz ovaj preduvjet. On ima veze samo s čovjekovom
dušom i njegovim duhom; uz takav preduvjet besmis­
leno je govoriti o bilo kakvom štetnom utjecaju po
tjelesno zdravlje.
Neosnovano nevjerovanje svakako je štetno jer
u primaocu djeluje kao odbojna snaga. Ono ga sprje­
čava u primanju oplođujućih misli. Preduvjet za otva­
ranje viših osjetila nije slijepo vjerovanje, nego prihva­
ćanje duhovnoznanstvenih misli. Duhovni istraživač
prilazi svom učeniku s očekivanjem: nemoj vjerovati
nego promisli što ti kažem, učini to sadržajem svoga
vlastitog svijeta misli, tada će moje misli u tebi tako
djelovati da ih spoznaš u njihovoj istini. To je stav
duhovnog istraživača. On daje poticaj; snaga vjero­
vanja u istinitost izvire iz vlastite nutrine onoga
koji prima. U tom bi smislu trebalo tražiti duhovno-
znanstvena shvaćanja. Tko se svojim mislima uspijeva
u njih udubiti, može biti siguran da će ga ona prije
ili kasnije dovesti do vlastitih shvaćanja.
Već u ovome što je rečeno navedeno je prvo
svojstvo koje u sebi treba razviti onaj tko hoće doći
do vlastitog shvaćanja viših činjenica. To je bezuv­
jetna, iskrena predanost onome što se objavljuje
ljudskim životom i vanjskim svijetom. Tko nekoj
činjenici odmah pristupa prosudbom donesenom
na osnovi dosadašnjeg života, sprječava mirno i sve­
strano djelovanje koje bi na njega mogla imati ta
činjenica. Onaj koji uči mora u svakom trenutku
moći postati praznom posudom u koju se ulijeva
strani svijet. Trenuci spoznaje samo su oni u kojima
šuti svaka prosudba i svaka kritika. Kad npr. sretnemo
nekog čovjeka, uopće nije važno jesmo li mudriji
od njega. I najnerazumnije dijete ima ponešto što