Page 145 - Rudolf Štajner - Teozofija

nam govore umjesto da mi govorimo o njima. To
treba proširiti i na svoj svijet misli. U sebi treba
potisnuti ono što stvara pojedine misli, treba ostaviti
da misli gradi samo ono što je vani. — Ove vježbe
vode višem cilju u spoznaji samo ako se izvode naj­
svetijom ozbiljnošću i ustrajnošću. Tko potcjenjuje
takve vježbe ništa ne zna o njihovoj vrijednosti. A
tko na tom području ima iskustva zna da su predanost
i stvarnost istinske stvaralačke snage. Kao što se
toplina dovedena u parni kotao pretvara u snagu
kretanja lokomotive, tako se vježbe samozatajne du­
hovne predanosti u čovjeku preobražavaju u snagu
gledanja duhovnog svijeta.
Tom se vježbom čovjek osposobljuje za primanje
svega onog što ga okružuje. No za tu je sposobnost
potrebno i ispravno vrednovanje. Sve dok je čovjek
još sklon da precijeni sebe na račun svoje okoline,
sprječava sebi pristup višoj spoznaji. Tko se s obzirom
na svaku stvar ili događaj predaje užitku ili boli
što ih oni njemu nanose, opterećen je precjenjivanjem
samoga sebe. Jer od svog užitka ili svoje boli ne
saznaje ništa o stvarima, nego tek nešto o samome
sebi. Osjetim li simpatiju prema nekom čovjeku, tada
prvo osjećam samo svoj odnos prema njemu. Ako
moj sud, moje ponašanje ovisi samo o užitku, o sim­
patiji, tada ja u prvi plan stavljam samoga sebe;
namećem sebe svijetu. Hoću se uključiti u svijet kakav
jesam, ne prihvaćam ga otvoreno te mu ne dam da
se očituje u smislu snaga koje u njemu djeluju. Drugim
riječima: strpljiv sam samo prema onome što je meni
svojstveno. Na sve ostalo djelujem odbojnom snagom.
Sve dok je čovjek opčinjen osjetilnim svijetom, on
djeluje naročito odbojno prema svim neosjetilnim
utjecajima. Učenik mora razviti svojstvo da se prema