Page 142 - Rudolf Štajner - Teozofija

kažu, mišljenje mi uopće ne može pomoći; važan
je "osjet", "osjećaj" i slično. Tome nasuprot treba
reći da nitko u višem smislu (to znači istinski) ne
može postati "vidiocem" tko se prije toga nije uveo
u misaoni život. Određena lijenost ima kod mnogih
ljudi loš utjecaj. Ta im lijenost ne dolazi do svijesti
jer se zaodijeva prezirom "apstraktnog mišljenja",
"dokonog spekuliranja" itd. Mišljenje se, međutim,
ne shvaća ako ga se zamijeni s dokonim, apstraktnim
izvođenjem misaonog slijeda. Ovo "apstraktno miš­
ljenje" lako može usmrtiti nadosjetilnu spoznaju;
mišljenje puno života može joj postati osnovom.
Bilo bi svakako mnogo lagodnije kad bi se dar više
vidovitosti mogao steći bez misaonog rada. To bi
mnogi htjeli. Ali je za to potrebna unutrašnja čvrstoća,
duševna sigurnost, koju može dati jedino mišljenje.
Inače nastaje samo površna igra slika, igra koja smu-
ćuje dušu, koja nekima, doduše, pričinja užitak, ali
nema nikakve veze sa stvarnim ulaženjem u više
svjetove. — Ako, nadalje, promislimo kako se duhovni
doživljaji odvijaju u čovjeku koji zaista ulazi u viši
svijet, tada možemo također shvatiti da to ima još
i jednu drugu stranu. "Vidjelac" mora raspolagati
apsolutnim duševnim zdravljem. Za ovo zdravlje nema
bolje njege doli pravog mišljenja. Ovo zdravlje može
biti čak ozbiljno ugroženo ako se vježbe za viši stupanj
razvoja ne temelje na mišljenju. Koliko je istina da
čovjek koji zdravo i ispravno misli, darom vidovitosti
postaje još zdraviji i za život sposobniji nego bez
tog dara, toliko je također istina da svaka želja za
razvojem popraćena bojaznošću pred misaonim napo­
rom, svako sanjarenje na tom području, pogoduju
neobuzdanom maštanju i krivom stavu prema životu.
Onaj tko hoće razviti višu spoznaju ne treba se bojati