Page 144 - Rudolf Štajner - Teozofija
P. 144
može objaviti i najvećem mudracu. A ako on sa svo
jom, pa makar kako mudrom prosudbom pristupi
djetetu, njegova će mudrost poput mutnog stakla
zaustaviti ono što mu dijete ima objaviti.* Za ovu
predanost stranome svijetu potrebna je potpuna unu
tarnja nesebičnost. Ako se čovjek preispita u kojoj
mjeri ima tu predanost, doći će u vezi sa samim
sobom do iznenađujućih otkrića. Tko hoće stupiti
na put spoznaje mora vježbati sposobnost da u sva
kom trenutku uzmogne izbrisati samoga sebe i sve
svoje predrasude. Sve dok sebe isključuje, u njega
teče ono drugo. Samo visoki stupanj ove nesebične
predanosti omogućuje primanje viših duhovnih činje
nica koje posvuda okružuju čovjeka. Tu sposobnost
može se u sebi ciljano razviti. Moramo nastojati da
se suzdržavamo od svakog prosuđivanja ljudi u svojoj
okolini. U sebi treba izbrisati mjerilo privlačnosti
i odbojnosti, pameti i gluposti što smo ga navikli
primjenjivati; ljude treba bez ovog mjerila naprosto
nastojati razumjeti iz njih samih. Najbolje su vježbe
kad se uzmu ljudi prema kojima osjećamo odbojnost.
Tu odbojnost treba svom silom potisnuti i pustiti
da na nas nesmetano djeluje sve što oni rade. —
Ili ako se nalazimo u okolini koja potiče izricanje
raznih sudova, potisnimo sud i izložimo se utjecajima
bez ikakvih ograda.** — Neke stvari i događaji više
_______________________________________________
*Upravo se iz ovog navoda vidi da se pod zahtjevom "bez
uvjetne predanosti" ne misli na isključenje vlastitog prosu
đivanja ili na bezuvjetno slijepo vjerovanje. To bi u odnosu
na neko dijete bilo besmisleno.
** Ova spontana predanost nema nikakve veze sa "slijepim vjero
vanjem". Nije stvar u tome da se u nešto slijepo vjeruje nego
u tome da se na mjesto živog utiska ne stavlja "slijepi sud".