Page 166 - Rudolf Štajner - Teozofija

ovo prirodoznanstvenom mišljenju izgledalo protu­
rječno, ipak je to tako. Duhovni se "eksperimenti"
ne mogu izvoditi kao oni fizički. Ako vidjelac primi
posjet neke nepoznate osobe, ne može se odmah
"latiti" promatranja njene aure. Auru će gledati ako
unutar duhovnog svijeta postoji povod da mu se
ona otkrije. — S ovo malo riječi treba samo ukazati
na pogrešnost gore navedenog prigovora. Ono što
duhovna znanost mora ispuniti jest to da kaže ko­
jim putem čovjek dolazi do gledanja aure, kojim
putem sam može doći do iskustva o njenom pos­
tojanju. Onome tko traži spoznaju znanost samo može
odgovoriti: primijeni uvjete za gledanje na svoju
vlastitu dušu i ti ćeš gledati. Bilo bi, doduše, udobnije
kad bi se mogao ispuniti gore navedeni zahtjev pri-
rodoznanstvenog mišljenja; ali tko taj zahtjev postav­
lja, pokazuje da zaista nije upućen u najosnovnije
tekovine duhovne znanosti.
S opisom čovjekove aure koji je dan u ovoj knjzi
ne bi trebalo zadovoljiti potrebu za senzacijom u
vezi s nadosjetilnim iskustvima. Ta potreba s obzi­
rom na duhovni svijet nalazi zadovoljenje samo ako
"
joj se predoči nešto poput duha", a što se ustvari
ne razlikuje od osjetilnosti. Ta potreba sa svojim
predodžbama ugodno ostaje u području osjetilno­
sti. Ono što je na stranici 131. i 132. rečeno o po­
sebnom načinu kojim se treba predočiti boju aure,
moglo bi biti dovoljno da se tim opisom izbjegne
nesporazum. A onaj koji na tom području teži pra­
vom uvidu, mora znati da ljudska duša nužno gleda
duhovnu — ne osjetilnu — auru kad doživljava ono
duhovno i duševno. Bez takvog uvida doživljaj o-
staje nesvjestan. Slikovito se gledanje ne bi trebalo
zamijeniti sa samim doživljavanjem, ali bi trebalo