Page 162 - Rudolf Štajner - Teozofija

na pojedini život. Ovaj opis želi pokazati da takve
uobičajene predodžbe ne vode do spoznaje uzroka
čovjekova životnog tijeka. Stoga treba tražiti dru­
gačije predodžbe koje samo prividno proturiječe
uobičajenima. A te drugačije predodžbe čovjek ne
traži onda kad načelno odbija primjenu mišljenja,
kako za zbivanja koja se shvaćaju samo dušom, tako
i za ona koja se odvijaju na fizičkom planu. Kad
čovjek odbija primjenu mišljenja, ne vodi npr. računa
o činjenici da se udarac sudbine koji pogađa ljudsko
"Ja" osjeća srodnim sjećanju na neki srodan upamćeni
doživljaj. Tko, međutim, nastoji shvatiti kako se neki
udarac sudbine zaista doživljava, razlikovat će taj
doživljaj od onih koji nastaju kad se stajalište uzima
iz vanjskog svijeta. Samo je po sebi razumljivo da
je time prekinuta svaka živa veza između udarca
sudbine i "Ja". S takvog stajališta udarac izgleda
kao slučaj ili kao neko vanjsko određenje. Budući
da postoje i takvi udarci sudbine koji prvi put poga­
đaju ljudski život, a čije se posljedice vide tek kasnije,
raste iskušenje da se to što važi za pojedini slučaj
poopći i da se uopće ne vodi računa o drugim moguć­
r
nostima. Počinje se voditi ačuna tek kad životna
iskustva usmjere predodžbe onako kao što se to vidi
kod Goetheova prijatelja Knebela koji u jednom pismu
piše: "Točnim promatranjem vidi se da u životu većine
ljudi postoji određen plan koji kao da im je po sa­
moj njihovoj prirodi ili okolnostima koje ih vode,
unaprijed zacrtan. Ma koliko god bile promjenjive
i nestalne prilike njihova života, ipak se na kraju
čitav taj život pokazuje kao usklađena cjelina... Točno
se uočava ruka određene sudbine, bilo da je pokre­
nuta vanjskim okolnostima ili unutrašnjim pobudama:
da, proturječni se uzroci često kreću u njenom smjeru.