Page 163 - Rudolf Štajner - Teozofija

Ma koliko je god tijek zamršen, ipak se uvijek vide
uzroci i smjer." Takvom će se mišljenju lako suprot­
staviti oni ljudi koji se neće osvrtati na duševne
doživljaje. Pisac ove knjige vjeruje da je u izlaga­
njima o opetovanim zemaljskim životima i sudbini
točno ocrtao granice unutar kojih se mogu stvarati
predodžbe o razlozima što oblikuju život. Upozorio
je da te predodžbe vode vrlo "površnom" shvaćanju
i da čovjeka samo mogu misaono pripremiti za ono
što se mora duhovnoznanstveno spoznati. Ali je ta
misaona priprema unutrašnji duhovni red duše, koji,
ako pogrešno ne ocijeni svoj domet, ako neće "doka­
zivati" već "vježbati" dušu, čovjeka čini bespred-
rasudnim, primljivim za spoznaje koje mu bez te
pripreme izgledaju besmislene.
Str. 152. Što je u ovoj knjizi u poglavlju "Put
spoznaje" samo kratko rečeno o "duhovnim opažajnim
organima", postoji iscrpan prikaz u mojim knjigama
"Kako se stječu spoznaje viših svjetova?" i "Tajna
znanost".
Str. 162. Bilo bi netočno kad bi se zbog toga
u duhovnom svijetu pretpostavljao neprekidni ne­
mir zato što u njemu nema "mirovanja i prebivanja
na jednom mjestu kako je to u fizičkom svijetu".
Tamo gdje su "bića koja stvaraju praslike", nema,
doduše onoga što bi se moglo nazvati "mirovanjem
na jednome mjestu", ima, međutim, mira duhov­
ne vrste koji se spojio s djelatnom pokretljivosti.
Ona se može usporediti s mirnim zadovoljstvom i
blaženstvom duha koji se javljaju u djelovanju, a
ne u nedjelovanju.
Str. 104. do 107. Za moći koje pokreću razvoj
svijeta treba upotrijebiti riječ "namisli" iako to može
biti povod za iskušenje da se te moći zamisle naprosto