Page 165 - Rudolf Štajner - Teozofija

Str. 1128. i dalje. Poglavlje ove knjige: "O obli­
cima mišljenja i ljudskoj auri" zacijelo je poglavlje
koje najlakše daje povoda za nesporazume. Protiv­
nički osjećaji nalaze upravo u tim izlaganjima naj­
bolje prilike za svoje zamjerke. Vlada mišljenje da
iskaze vidovitog čovjeka treba dokazati pokusima,
u skladu s prirodoznanstvenim načinom mišljenja.
Može se zahtijevati da određen broj ljudi koji tvrde
kako vide duhovnu auru stane pred druge ljude i
puste da na njih djeluju njihove aure. Vidioci zatim
moraju reći koje misli, osjećaje itd. vide u auri onih
koje promatraju. Ako se njihove izjave međusobno
podudaraju te ako se ustanovi da su ljudi zaista
mislili, osjećali itd. ono što su vidioci naveli tada
će se vjerovati u postojanje aure. To je dakako pri-
rodoznanstveni način mišljenja. No treba uzeti u
obzir sljedeće: rad duhovnog istraživača na vlasti­
toj duši daje mu sposobnost duhovnog gledanja,
taj je rad upravo usmjeren na stjecanje te sposob­
nosti. Hoće li on tada u pojedinom slučaju u du­
hovnom svijetu nešto opažati, i što će opažati, to
više ne ovisi o njemu. To mu pritječe poput dara
iz duhovnog svijeta. On ga ne može iznuditi, mora
čekati dok mu ne pripadne. Njegova namjera da
postigne opažaj nikada ne može biti uzrokom tog
opažaja. A upravo ovu namjeru traži za eksperi­
ment prirodoznanstveni način mišljenja. No duhov­
nom se svijetu ne može zapovijedati. Kad bi došlo
do eksperimenta, trebao bi ga izvesti duhovni svijet.
U njemu bi jedno biće trebalo imati namjeru da
objavi misli jednog čovjeka ili većeg broja ljudi.
Te bi vidjeoce zatim "duhovnim poticajem" trebalo
skupiti za promatranje. Tada bi se njihove izjave
sasvim sigurno međusobno slagale. Kako god sve