Page 164 - Rudolf Štajner - Teozofija

kao ljudske namisli. Ovo se iskušenje može izbjeći
samo ako se čovjek kod takvih riječi, koje se ipak
moraju uzeti iz ljudskog svijeta, uzdigne do tak­
vog značenja gdje je riječima oduzeto svako usko
— ograničeno obilježje, ali zadobivaju ono što im
čovjek može približno dati u trenucima života kad
se donekle uzdigne nad samoga sebe.
Str. 108. Dodatna izlaganja o "duhovnoj riječi"
nalaze se u mojoj "Tajnoj znanosti".
Str. 117. Kad se na tom mjestu kaže: "...sa staja­
lišta vječnosti određivati smjer za budućnost", onda
je to napomena za određeno stanje ljudske duše u
određenom vremenu između smrti i novog rođenja.
Neki udarac sudbine, koji pogađa čovjeka u životu
fizičkog svijeta, može izgledati da ima za duševno
stanje ovoga života nešto što se potpuno protivi
čovjekovoj volji: u životu između smrti i novog ro­
đenja u duši vlada snaga slična volji, koja čovjeka
usmjerava prema doživljavanju tog udarca sudbine.
Duša u neku ruku vidi da je opterećena nesavršen-
stvom koje potječe od ranijih života na Zemlji. To
je nesavršenstvo posljedica nekog nelijepog čina ili
nelijepe misli. Između smrti i rođenja javlja se u
duši pobuda slična volji da se nesavršenost ispra­
vi. Ona razvija u sebi sklonost da se u kasnijem
zemaljskom životu padne u nesreću kako bi trplje­
njem postigla izravnanje. Poslije rođenja u fizič­
kom tijelu duša koja je pogođena udarcem sudbine
i ne sluti da se u duhovnom životu, prije rođenja
sama usmjerila prema ovom udarcu sudbine. Ono
što sa gledišta zemaljskog života izgleda potpu­
no nehotimično, u nadosjetilnom svijetu duša
je htjela. "Čovjek određuje sebi budućnost iz onog
vječnog."