Page 47 - Rudolf Štajner - Teozofija

ovojem (auralnim ovojem). Treba samo imati na umu
da se ta "duhovna koža" s napredovanjem čovjekova
razvoja neprekidno širi, tako da je čovjekova duhovna
individualnost (njegov auralni ovoj) sposobna za
neograničeno širenje.
Unutar ovoga duhovnog ovoja živi duhovni čov­
jek. Njega duhovna životna snaga izgrađuje na isti
način kao što fizičko tijelo izgrađuje fizička životna
snaga. Slično kako se govori o eterskom tijelu, mora
se zato, s obzirom na duhovnog čovjeka, govoriti i
o eterskom duhu. Neka se ovaj eterski duh nazove
životni duh. Čovjekovo duhovno biće raščlanjeno
je prema tome na tri dijela: na duhovnog čovjeka,
životni duh i duh-sâm.
Za "vidioca" duhovnih oblasti ovo je čovjekovo
duhovno biće, taj viši — pravi duhovni — dio aure
vidljiva zbilja. On unutar duhovnoga ovoja "gleda"
duhovnog čovjeka kao životni duh; i "on gleda" kako
se ovaj "životni duh", uzimajući duhovnu hranu
iz vanjskoga duhovnog svijeta, neprekidno povećava.
Nadalje vidi kako se ovim primanjem duhovni ovoj
neprekidno širi, kako duhovni čovjek postaje sve
veći i veći. Ako se to "povećavanje" "gleda" prostorno,
onda je to dakako tek slika zbilje. Bez obzira na
to, čovjekova je duša u predodžbi ove slike usmjerena
na odgovarajuću duhovnu zbilju. Razlika između
čovjekova duhovnog bića i fizičkog bića jest ta da
posljednje ima ograničenu veličinu, dok ono prvo
može neograničeno rasti. Ono što se prima kao du­
hovna hrana ima vrijednost vječnosti. Čovjekova
se aura zato sastoji iz dva dijela koja se međusobno
prožimaju. Jednome boju i oblik daje čovjekov fizički
bitak, drugome njegov duhovni. — Ja je ono što
ih dijeli tako da se fizičko na sebi svojstven način