Page 60 - Rudolf Štajner - Teozofija

bi bilo. Lav, golub, pobuđuju zanimanje utoliko što
pripadaju vrsti lava, vrsti goluba. Pojedinačno biće
u svoj njegovoj srži razumjeli smo kad smo opisali
vrstu. Ovdje je malo važno radi li se o ocu, sinu
ili unuku. Zanimljivo je samo ono što je zajedničko
ocu, sinu i unuku. Ali čovjekovo značenje počinje
tek ondje gdje on nije puko biće vrste ili roda, nego
pojedinačno biće. Uopće nisam shvatio biće gospodina
Schulzea iz Krähwinkela kad sam opisao njegova
sina ili oca. Moram poznavati njegovu vlastitu bio­
grafiju. Tko razmišlja o biti biografije, vidjet će da
je u duhovnom smislu svaki čovjek vrsta za sebe.
— Naravno, tko biografiju shvaća samo kao vanjski
zbroj životnih događaja, taj će tvrditi da na isti način
može pisati biografiju nekog psa kao i biografiju
nekog čovjeka. Tko, međutim, u biografiji opisuje
pravu osobitost nekoga čovjeka, shvaća da u njoj
ima nešto što u životinjskom carstvu odgovara opisu
cijele vrste. Ne radi se o tome da se — što je samo
po sebi razumljivo — o nekoj životinji — naročito
o pametnoj — može reći nešto nalik na biografiju,
nego o tome da čovjekova biografija ne odgovara
biografiji životinje, već opisu životinjske vrste. Uvijek
će biti ljudi koji će htjeti pobiti ove navode tako
što će kazati da, na primjer, vlasnici menažerija
znaju kako se razlikuju pojedine životinje iste vrs­
te. Tko tako rasuđuje, samo pokazuje da ne umije
razlikovati individualnu razliku od one koja se stječe
samo individualnošću.
Ako se rod ili vrsta mogu razumjeti u fizičkom
smislu samo kad ih se shvati u njihovoj uvjetovanosti
naslijeđem, onda se i duhovno biće može razumjeti
samo na osnovi sličnog duhovnog naslijeđa. Svoj
fizički ljudski lik imam zbog svog porijekla od ljudskih