Page 94 - Rudolf Štajner - Teozofija

koja sve ostalo preplavljuje znatno nadilazi simpatiju.
Sad požude zahvaćaju fizičke užitke koji se u dušev­
nom svijetu ne mogu zadovoljiti. Zbog nemogućnosti
zadovoljenja, žudnja raste unedogled. No ova nemo­
gućnost ujedno mora žudnju pomalo i ugasiti. Goruće
žudnje malo-pomalo jenjavaju; a duša je iskusila
da je uništenje žudnje jedino sredstvo za sprečavanje
patnje koja nužno proizlazi iz nje. Za vrijeme fizičkog
života ipak uvijek iznova dolazi do zadovoljenja.
Time je bol goruće žudnje prikrivena nekom vrstom
iluzije. Nakon smrti u "pročišćavajućoj vatri" ta se
bol potpuno razotkriva. Duše proživljavaju muku
nedostatka. Mračno je stanje u kome se zbog toga
nalaze duše. Samo je po sebi razumljivo da u ovo
stanje mogu zapasti samo oni ljudi čije su požude
u fizičkom životu bile usmjerene prema najgrubljim
stvarima. Prirode bez mnogo požuda tim stanjem
prolaze neprimjetno zato što njemu nisu nimalo srod­
ne. Treba reći da su duše to dulje izložene žaru
požude što su za fizičkog života postajale njemu
srodnije; i što im je stoga potrebnije da se u toj
vatri pročiste. Ovo se čišćenje ne smije smatrati pat­
njom u istom smislu kao što se u osjetilnom svijetu
slične pojave osjećaju samo kao patnja. Jer duša
iza smrti teži svome pročišćenju jer se njena nesavr­
šenost samo tako može izbrisati.
Druga su vrsta zbivanja duševnog svijeta ona,
gdje se simpatija i antipatija nalaze u ravnoteži.
Ako se ljudska duša nakon smrti nađe u istom takvom
stanju, bit će na neko vrijeme izložena utjecaju tih
zbivanja. Ovo je stanje posljedica potpunog stapanja
s nebitnim stvarima života i uživanja nastalog na
temelju prolaznih osjetilnih utisaka. Ljudi žive u
tom stanju ako je ono posljedica navedenih duševnih