Page 95 - Rudolf Štajner - Teozofija

sklonosti. Tijekom dana prepuštaju se svakom niš­
tavnom utjecaju. No kako njihova simpatija nije ni
prema čemu posebno usmjerena, to ovi utjecaji brzo
prolaze. Takvim je ljudima antipatično sve što ne
pripada ovom ništavnom carstvu. Doživi li, dakle,
duša nakon smrti to stanje, a da pritom ne postoje
osjetilno-fizički uvjeti potrebni za njegovo zadovo­
ljenje, ono se konačno mora ugasiti. Nemogućnost
zadovoljenja prisutna prije potpunog ugasnuća požu­
da uistinu je vrlo bolna. Ova je patnja škola ko­
jom se rasplinjuje iluzija što čovjeka obavija tijekom
fizičkog života.
Kao treće dolaze u duševnom svijetu u obzir
zbivanja u kojima prevladava simpatija odnosno priro­
da želja. Duše osjećaju njihovo djelovanje zahvalju­
jući svemu onom što nakon smrti poprima ugođaj
svojstven željama. I te želje pomalo umiru zbog nemo­
gućnosti da im se udovolji.
Regija voljkosti i nevoljkosti u duševnom svijetu,
koja je bila označena kao četvrta, zadaje duši naro­
čita iskušenja. Sve dok živi u tijelu, ona sudjeluje
u svemu što je u vezi s njim. Tkanje voljkosti i nevolj­
kosti vezano je uz tijelo. Ono uzrokuje osjećaj ugode
i zadovoljstva, neugode i nezadovoljstva. Za vrijeme
fizičkog života čovjek osjeća svoje tijelo kao svoje
sebstvo. Na ovoj se činjenici temelji ono što se naziva
samosvijest I što su ljudi osjetljiviji to više njihova
samosvijest poprima takvo obilježje. — Nakon smrti
nedostaje tijelo kao podloga samosvijesti. Duša koja
je zadržala tu svijest osjeća se stoga šupljom. Spo­
pada je osjećaj kao da je samu sebe izgubila. To
traje sve dok ne spozna da se istinski čovjek ne
nalazi u fizičkom. Stoga utjecaji ove četvrte regije
razaraju iluziju tjelesnog sebstva. Duša uči osjećati