Page 23 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama

9.

Mali monolog o letovima

Kad udahnem na poseban način, počnem da se odvajam od tla. Po-
letim kroz odžak, ostavim sobu i strašnog brata u njoj. Dižem se ka usam-
ljenoj zvijezđi i ne pitam da li ostavljam tijelo ili ne.
Kažem Indija i vidim svete majmune Benaresa i Gang. Drugi put vi-
dim čamdžije kako veslaju nogom na jezerima Burme. Treći put tople
izvore u Japanu i neke bijele majmune u njima. Četvrti put jašem gazele
među pticama i jorgovanima u kineskom Turkestanu.
Svijet je prošaran munjinom i pun slika. Letim nad šumama
oivičenim jezom i žutom svjetlošću, nad planinskim vrhovima i preko
ljubičastih mora. Poda mnom svijetle gradovi. U njima vidim male ljude.
Kad se zagledam u njih vidim ih jasno. Slijećem kao ptica, sklapam prija-
teljstva i dugo pričam s njima.
Nekad letim do zvijezda, gdje je uvijek jutro i gdje žive Ijudi od sre-
bra. Nekad ronim kroz plavetnilo među vasionskim svjetlima. Nekad
kroz morske dubine među svjetlećim ribama. Usred noći, poželim i vi-
dim dan. Nekad sa moje lijeve strane vidim dan, a sa des.ne noć.
Ja sam Aleksandar, pobjednik nad prikazama. Naučio sam da biram
svoje misli i da ih vozim kao Helije svoju kočiju. Mogu da vidim stvari ko-
je zamislim i da ih držim pred sobom koliko hoću. Naučio sam da se bra-
nim. Naučio sam da se nosim sa čudom velikim kao smrt.

26