Page 56 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 56

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          konferenciji  1919., postala  je sredstvo  koje  će dati oblik  međunarodne
          legitimnosti  goloj  imperijalističkoj  okupaciji  teritorija.  Za  financijski je
          ustroj  londonskoga  Cityja  gubitak  stotina  tisuća  britanskih  života,  radi
          ovladavanja tokom svjetskog gospodarskog razvitka u budućnosti, osobito
          u pogledu novog bogatstva - nafte, bila naizgled mala cijena.



                          Engleski tajni rat na Istoku
            Ako išta može razotkriti skrivene planove britanskih savezničkih sila, u
          Prvome svjetskome ratu, protiv centralnih sila okupljenih oko Njemačke,
          Austro-Ugarske  i  osmanlijske  Turske,  onda  je  to  tajni  diplomatski
          sporazum potpisan u jeku rata, 1916. godine. Potpisnice su bile Britanija,
          Francuska  i  kasnije  Italija  i  carska  Rusija.  Nazvan  Sporazumom  Sykes-
          Picot, po imenima dvojice dužnosnika, engleskom i francuskom, koji su
          ga sastavili, taj je sporazum odavao izdaju i nakanu Engleske da nakon
          rata prigrabi najveću kontrolu nad neistraženim naftnim potencijalima u
          Arapskom zaljevu.
            Dok  je  Francuska  bila  zaokupljena  Njemačkom  u  krvavom  i
          beskorisnom pokolju duž francuske Linije Maginot, Britanija je premjestila
          strahotno velik broj svojih vojnika, više od 1.400.000, na Istočno bojište.
            Javno  objašnjenje  koje  je  Britanija  dala  za  to  neobično  gomilanje
          dragocjenog i nedostatnog ljudstva na istočnim obalama Mediterana i u
          Perzijskom zaljevu, bilo je da to će se time osigurati učinkovitije ratne
          operacije  Rusije  protiv  Centralnih  sila  i  omogućiti  prolaz  ruskom  žitu
          kroz Dardanele na putu do Zapadne Europe, kojoj je žito bilo prijeko
          potrebno.
            Međutim u stvarnosti to nije bilo baš tako. Nakon 1918. Engleska je
          i dalje držala skoro milijun svojih vojnika po cijelome Srednjem istoku.
          Perzijski je zaljev 1919. postao “Englesko jezero”. Ljuti su Francuzi mlako
          protestirali da su Britanci iskoristili pat poziciju i odnijeli pobjedu protiv
          slabijega Turskog Carstva, dok su njihove snage krvarile na Zapadnom
          frontu. Francuska je izgubila skoro 1.500.000 vojnika i imala je 2.600.000
          teških ranjenika.
            U  novembru  1917.,  nakon  što  su  boljševici  u  Rusiji  preuzeli  vlast,
          Lenjinovi  su  komunisti  među  dokumentima  carskoga  Ministarstva
          vanjskih poslova otkrili jedan tajni dokument i odmah ga objavili. Bio



          56
   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60   61