Page 54 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 54

F. William Engdahl: Stoljeće rata

          poginulih  izravno  u  ratu  ili  umrlih  neizravno  od  posljedica  rata  bio  je
          između  16.000.000  i  20.000.000  ljudi,  od  kojih  su  velika  većina  bili
          civili. Samo je englesko carstvo pretrpjelo više od 500.000 mrtvih i skoro
          2.500.000  ranjenih  u  tom  četverogodišnjem  “ratu  kojim  će  završiti  svi
          ratovi”.
            Međutim rijetko se govori o činjenici da strateški i geopolitički ciljevi
          Engleske, dobrano prije 1914., nisu bili samo slomiti njezina najvećega
          industrijskog  suparnika,  Njemačku,  nego,  kroz  pobjedu  u  tom  ratu,
          osigurati  neupitnu  britansku  kontrolu  nad  dragocjenim  prirodnim
          dobrom - naftom, koja se do 1919. godine pokazala kao strateška sirovina
          za  gospodarski  razvitak  u  budućnosti.  Bio  je  to  dio  onoga  što  su  neki
          stratezi engleskog ustrojstva nazivali Velikom igrom, stvaranjem novoga
          britanskog carstva, čija će hegemonija biti neupitna do kraja stoljeća, tj.
          novog svjetskog poretka pod vodstvom Britanije.
            Jedna  studija  o  najvećim  ratnim  poprištima  iz  Prvog  svjetskog  rata,
          između 1914. i 1918. godine, otkriva do koje je mjere osiguranje izvora
          nafte  već  tada  bilo  u  središtu  vojnih  planova.  Nafta  je  otvorila  put
          zastrašujućoj novoj pokretljivosti modernoga ratovanja. Primarni je zadatak
          njemačkog prodora u Rumunjsku, pod feldmaršalom von Mackernenom,
          bio  reorganiziranje  kompanije  Steaua  Romana,  nekad  engleskih,
          nizozemskih, francuskih i rumunjskih postrojenja za preradu, proizvodnju
          i  odvod  nafte,  u  jedinstveno  poduzeće. Tokom  rata  Rumunjska  je  bila
          jedini siguran izvor nafte za sve njemačke zračne snage, tenkove i brodove.
          Britanski je prodor u Dardanele, katastrofalan poraz u Gallipoliju, izveden
          s ciljem da se zauzmu zalihe nafte u ruskom Bakuu, kako bi se osigurala
          nafta za ratne potrebe Engleske i Francuske. Osmanlijski je sultan zabranio
          prijevoz ruske nafte kroz Dardanele.
            Godine 1918. bogata su naftna polja Bakua, na Kaspijskom jezeru, bila
          ciljem jakih vojnih i političkih borbi sa strane Njemačke, kao i Engleske,
          koja je preduhitrila Nijemce i držala ih pod okupacijom nekoliko kritičnih
          sedmica  u  avgustu  1918.,  što  je  njemačkom  vojnom  zapovjedništvu
          zapriječilo  put  do  opskrbe  naftom. To  je  bio  odlučujući  zadnji  udarac
          protiv  Njemačke,  koja  je  nakoliko  sedmica  kasnije  zatražila  mir,  samo
          nekoliko mjeseci nakon što se činilo da je Njemačka porazila Savezničke
          snage. Pokazalo se da je nafta u središtu geopolitike.
            Krajem Prvog svjetskog rata ni jednoj većoj sili nije promakao vitalan
          strateški  značaj  toga  novoga  goriva  -  nafte,  za  vojnu  i  gospodarsku

          54
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59