Page 55 - William Engdahl - Stoljeće Rata
P. 55

sigurnost  u  budućnosti.  Već  je  na  kraju  Velikoga  rata  40%  britanske
          mornaričke flote bilo na naftni pogon. 1914., na početku rata, francuska
          je vojska imala samo 110 kamiona, 60 traktora i 132 zrakoplova. Četiri
          godine  kasnije,  1918.,  Francuska  je  imala  70.000  kamiona  i  12.000
          zrakoplova, a Britanija i, u posljednjim mjesecima rata, Amerika stavile su
          u ratne operacije 105.000 kamiona i preko 4.000 zrakoplova. Posljednje
          su  englesko-francusko-američke  ofenzive  na  zapadnom  frontu  trošile
          neshvatljivih 12.000 barela nafte dnevno.
            U  decembru  1917.  francuske  su  se  zalihe  nafte  tako  smanjile  da  je
          general Foch urgirao kod predsjednika Clemenceaua da pošalje hitan poziv
          predsjedniku Woodrowu Wilsonu. “Prekid opskrbe naftom prouzročit će
          trenutačnu  paralizu  naših  vojnih  snaga  i  možda  nas  prisiliti  na  uslove
          mira kakvi ne bi odgovarali Saveznicima”, napisao je Clemenceau Wilso-
          “Sigurnost je saveznika neizvjesna. Ako saveznici ne žele izgubiti rat, onda,
          u  trenutku  velike  njemačke  ofenzive,  ne  smiju  dopustiti  da  Francuska
          ostane bez nafte koja je u budućim borbama potrebna kao krv.”
            Rockefellerov je Standard Oil reagirao na Clemenceauov apel i opskrbio
          naftom snage maršala Focha. Zbog nedovoljnih količina rumunjske nafte,
          kao i zbog nemogućnosti pristupa nafti Bakua, usprkos rusko-njemačkom
          sporazumu iz Brest-Litovska o prekidu rata, njemačke snage nisu bile u
          mogućnosti poduzeti uspješnu završnu ofenzivu 1918. godine, jer nije bilo
          nafte za kamione koji su trebali dostaviti potreban ratni materijal.
            Britanski je ministar vanjskih poslova lord Curzon s priličnom točnošću
          prokomentirao:  “Saveznici  su  uplovili  u  pobjedu  na  valovima  nafte.  S
          početkom su rata nafta i njezini proizvodi počeli zadobivati najveće moguće
          značenje, s njom se rat vodio i ona je omogućila pobjedu. Kako bi mogli,
          bez  nafte,  osigurati  pokretljivost  flote, transport vojske i proizvodnju
          nekoliko vrsta eksploziva?” To je izgovorio prilikom pobjedničkog ručka
          21. novembra 1918., deset dana nakon Dana primirja kojim je završio
          Prvi svjetski rat. Francuski je senator Henry Berenger, direktor francuskog
          ratnodopskog Glavnog odbora za naftu, dodao da je nafta “krv pobjede.
          Njemačka se previše hvalila svojom superiornošću u željezu i uglju, ali nije
          vodila dovoljno računa o našoj superiornosti u nafti.”3
            S tom novom ulogom nafte u ratu sada ćemo slijediti tokom poslijeratne
          versajske reorganizacije, s posebnom pozornošću na britanske ciljeve.
            Liga  naroda,  koju  je  osnovala  Britanija  na  versajskoj  Mirovnoj



                                                                      55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60