Page 514 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 514
SVETO PISMO STARI SAVEZ KNJIGA O JOVU
duh u čoveku smrtnom, dah Svemoćnog greha sam. Čist sam i nema krivice na
jeste ono što mu razum daje. 9 Godine meni. 10 Ali Bog nalazi prilike da mi se
mnoge ne daju mudrost same po sebi, i suprotstavi, smatra me neprijateljem svo-
nije dovoljno biti star da bi se znalo pravo jim. 11 Noge moje u klade stavlja, pazi na
suditi. 10 Zato kažem: ‘Saslušaj me. Ja ću sve staze moje.’ 12 Evo, u tome nisi u
sad izneti ono što znam.’ 11 Eto, čekao pravu, kažem ti, jer Bog je mnogo veći od
sam da vi kažete to što imate, slušao sam čoveka smrtnog. 13 Zašto se ti s njim
razmišljanja vaša, dok ste tražili prave prepireš? Zar zato što ne odgovara na sve
reči. 12 Pažljivo sam vas slušao, ali, eto, reči tvoje? 14 Bog govori jedanput, i dva-
niko nije Jova ukorio, niko od vas nije put – iako čovek na to pažnju ne obraća –
odgovor dao na reči njegove, 13 zato 15 u snu, u vizijama noćnim, kada dubok
nemojte govoriti: ‘Našli smo mudrost. san padne na ljude, kada na postelji dre-
Njega Bog pobija, a ne čovek.’ 14 Ali reči maju. 16 Tada on otvara uho ljudima i
njegove nisu protiv mene bile usmerene, upečatljivu im opomenu daje, 17 da
pa mu neću odgovoriti rečima vašim. 15 odvrati čoveka od dela njegovog, da od
Uplašili su se, ne odgovaraju više, pone- ponosa čoveka sačuva. 18 Dušu njegovu
stalo im je reči. 16 A ja sam čekao, jer oni čuva od jame, život mu čuva da ga strela
više ne govore, samo stoje, ne odgovaraju ne ubije. 19 I ukoravaju ga bolovi na
više. 17 Sada ću ja odgovoriti, ja ću izneti postelji njegovoj, ne prestaje nemir u
ono što znam. 18 Jer sam pun reči, i duh kostima njegovim. 20 Zato se hleb ogadio
me pritiska u utrobi mojoj. 19 Evo, utroba životu njegovom, i omiljena hrana duši
je moja kao vino kad oduška nema, kao njegovoj. 21 Telo mu se pred očima
novi meh koji hoće da pukne. 20 Moram raspada, a kosti, koje se ranije nisu videle,
da govorim, da mi to muku olakša. Otvori- sada se na koži poznaju. 22 Duša mu se
ću usne svoje i odgovor dati. 21 Ni prema jami približava, i život njegov k onima koji
kome neću pristrasan biti. Čoveku zemalj- smrt njegovu traže. 23 Ako se za njega
skom neću laskati 22 – jer ja ne umem da glasnik nađe, posrednik, jedan među hilja-
laskam – da me ne bi Tvorac moj brzo du, da razjasni čoveku šta je ispravno, 24
uklonio. tada će mu se on smilovati i reći će mu:
‘Izbavi ga da u jamu ne ode! Našao sam
A sada, molim te, Jove, čuj reči
33 otkupninu za njega! 25 Neka telo njegovo
postane sveže kao u mladosti, neka se
moje, Slušaj sve što ću ti reći. 2
Pogledaj, molim te! Usta svoja vrati u dane mladalačke snage svoje.’ 26
otvaram, jezik moj i usta moja sada će Moliće Boga da mu naklonost pokaže, i
govoriti. 3 Reči moje dolaze iz čestitosti gledaće lice njegovo kličući radosno, i On
srca moga, usne moje iskreno iznose će vratiti pravednost svoju čoveku smrt-
mudrost. 4 Mene je Duh Božji stvorio, i nom. 27 On će pogledati na smrtnike i
dah Svemoćnog me drži u životu. 5 Ako reći će: ‘Zgrešio sam, i izvrnuo sam prav-
možeš, odgovori mi, naniži reči svoje pre- du, ali to mi nije donelo koristi. 28 Otku-
da mnom, pripremi se da mi se suprotsta- pio je dušu moju da u jamu ne ode, i život
viš. 6 Pred Bogom ja sam isto što i ti, i ja će moj svetlost gledati. 29 Evo, sve to Bog
sam od gline načinjen. 7 Nema u meni čini, dvaput, triput, za čoveka, 30 da izba-
ničega što bi te plašilo, težina reči mojih vi dušu njegovu iz jame, da ga obasja
neće te satrti. 8 Na moje uši rekao si, i još svetlošću živih.’ 31 Pazi, Jove! Slušaj me!
čujem zvuk reči tvojih: 9 ‘Čist sam i bez Ćuti, a ja ću još nešto reći. 32 Ako imaš
~ 514 ~