Page 510 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 510

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
                   Tada Jov reče:  2 „Baš si pomo-
           26                                        bude onaj koji ustaje na mene. 8 Jer čemu
                                                     se pokvarenjak nadati može ako ga  Bog
                   gao onome koji snage nema!
                   Zaista  si izbavio ruku iznemoglu!   odbaci, ako mu život uzme? 9 Hoće li Bog
           3 Lepo si  savetovao  onoga koji mudrosti   čuti vapaj njegov ako nevolja na njega
           nema. Pokazao si mnoštvu kako izgleda     dođe?  10 Hoće li Svemoćni biti radost
           mudrost na delu! 4 Kome si rekao te reči,   njegova najveća? Hoće li prizivati Boga u
                                                 ∗
           čije su reči izlazile iz tebe? 5 Gle, džinovi    svako doba?  11 Poučiću vas rukom
           su u agoniji ispod voda i oni koji nastavaju   Božjom, pomisli Svemoćnog neću vam
           u njima.  6 Grob je pred njim otkriven,   kriti. 12 Eto, svi ste vi vizije imali, a zašto
           mesto propasti ne može se pokriti. 7 Nad   ste  onda tako isprazni?  13 Tako  će zao
           prazninom on je sever razastro, Zemlju je   čovek proći kod Boga, takvo će nasledstvo
           obesio ni na čem. 8 Vode vezuje u oblaci-  nasilnici dobiti od Svemoćnog.  14 Ako
           ma svojim, da se oblaci  ne rasprsnu pod   bude mnogo sinova njegovih, mač  će ih
           njima. 9 Prekriva lice prestola svoga, ras-  čekati, potomci njegovi neće dovoljno
           prostirući oblak preko njega. 10 Krug nad   hleba imati. 15 Pošast smrtonosna sahra-
           površinom voda on je ocrtao, gde svetlost   niće one koji prežive, a udovice njihove
           nestaje, a tama počinje. 11 Stubovi neba   neće ih oplakivati. 16 Ako srebra kao pra-
           tresu se, i u  čudu su kad on zapreti.  12   ha nagomila, ako haljina nakupi kao blata,
           Snagom svojom on je more uzburkao, i      17 neka nakupi, pravednik  će ih obući, i
           mudrošću svojom razbio napadača.  13      srebro njegovo nedužan  će  čovek deliti.
           Duhom svojim nebesa je uredio, ruka je    18 Kuću je sebi sagradio kao moljac, kao
           njegova udarila odbeglu zmiju. 14 Eto, to   kolibu koju čuvar sebi gradi. 19 U bogat-
           je samo deo puteva njegovih, o njemu tek   stvu  će leći, ali neće požnjeti bogatstvo
           slabi šapat čujemo! A ko će razumeti grm-  svoje. Kad otvori oči, ničega više neće biti.
           ljavinu sile njegove?”                    20 Strahote iznenadne  stići  će ga  kao
                                                     vode. Kad padne noć, olujni vetar  će ga
                   Jov je zatim nastavio  sa svojim
           27                                        zgrabiti i odneti. 21 Vetar istočni uzeće ga
                                                     i on  će otići, oduvaće ga s mesta njego-
                   govorom i rekao: 2 „Tako živ bio
                   Bog, koji mi je pravdu uskratio,   vog. 22 Oboriće se na njega bez milosti, a
           tako živ bio Svemoćni, koji je doneo gorči-  on će pokušati da pobegne od ruke njego-
           nu duši mojoj, 3 sve dok je dah moj još u   ve.  23 Ljudi  će mu podrugljivo rukama
           meni, i duh  Božji u nozdrvama mojim,  4   pljeskati, i s mesta njegovog u  čudu za
           usne moje neće nepravdu kazivati, niti će   njim zviždati.”
           jezik moj prevaru govoriti!  5 Nipošto vas
           pravednima ne mogu proglasiti! Dokle god         „Srebro ima nalazište  svoje, i
           dišem, neću odstupiti od bezazlenosti svo-  28
                                                            zlato mesto gde se pročišćava. 2
           je! 6 Držim se pravednosti svoje, i neću je      Gvožđe se iz praha uzima, iz ka-
           napustiti. Srce me moje neće prekorevati   mena se bakar topi. 3 Čovek je tami gra-
           ni za jedan  dan mog života.  7 Neka se   nicu postavio, i na svim krajevima rudnika
           neprijatelj moj zlim pokaže, i zločinac neka   on kamenje traži, u mraku i u gustoj tami.
                                                     4 Rovove kopa daleko od mesta gde ljudi
                                                     žive, na mestima zaboravljenim, gde ljud-
           ∗  26,5 „Refaimi” na hebrejskom, ili pretpotopni
           pobunjenici protiv Boga. U Jovovo vreme, se-  ska noga ne kroči. Tamo neki od smrtnih
           ćanje na Potop je bilo sveže i on se ovde izra-  ljudi vise i lebde. 5 Iz zemlje hrana dolazi,
           žava figurativno, aludirajući na nepoželjnost   a ispod nje je drugačije, kao  vatra.  6 U
           nalaženja u takvom društvu pred Bogom.
                                                ~ 510 ~
   505   506   507   508   509   510   511   512   513   514   515