Page 511 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 511

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           stenama njenim safiri počivaju, prah zlatni       Jov je zatim nastavio sa svojim
                                                             govorom i rekao: 2 „Kad bih ba-
           ona u  sebi ima.  7 Put do tamo nijedna   29
           ptica grabljivica ne zna, niti ga je oko leši-    rem kao u mesecima nekadaš-
           nara ikada videlo. 8 Zveri ponosne nisu ga   njim bio, kao u danima  kad me je Bog
           ugazile, mladi lav nikad nije prošao njime.   čuvao,  3 kad mi je nad glavom svetleo
           9 Na kremen čovek pruža ruku svoju, gore   svetiljkom svojom, i kad me je kroz mrak
           prevrće iz temelja njihovog,  10 on  kroz   vodila svetlost njegova,  4 kao što mi je
           stene pravi prolaze koji se vodom pune, i   bilo u danima mladalačke snage moje, kad
           sve što je dragoceno vidi oko njegovo. 11   je blisko prijateljstvo s Bogom prebivalo u
           Zatvara mesta gde voda  prodire, ono  što   šatoru mome,  5 kad je Svemoćni još  sa
           je skriveno na videlo iznosi. 12 Ali gde se   mnom bio, i kad su sluge moje bile svuda
           mudrost može naći? Gde je mesto na ko-    oko mene!  6 Tada su  se stope moje u
           me mudrost prebiva? 13 Čovek smrtni ne    maslu kupale, iz stene ulje mi je teklo. 7
           zna vrednost njenu, ne  nalazi  se ona u   Kad sam odlazio do vrata gradskih, stolicu
           zemlji živih. 14 Bezdan vodeni kaže: ‘Ne-  sam svoju na trgu postavljao. 8 Dečaci bi
           ma je u meni!’ More govori: ‘Nije kod me-  se sklanjali kad bi me videli, čak bi i starci
           ne!’ 15 Ni za čisto zlato ne može se dobiti,   ustajali i stajali. 9 Knezovi bi zaćutali, ruku
           cena  se njena ne može srebrom izmeriti.   bi stavljali na usta  svoja.  10 Tada bi za-
           16 Ne može se platiti zlatom ofirskim, ni   nemeo glas vođa, jezik bi im se za nepce
           kamenjem retkim – oniksom i safirom. 17   zalepio.  11 Jer uho koje me je  slušalo
           Zlato i staklo ne može se s njom uporediti,   srećnim me je nazivalo, i oko koje me je
           ni za posudu od  suvog zlata ona  se  ne   videlo pohvalno je o meni svedočilo.  12
           može dobiti. 18 Koral i kristal gorski nisu   Jer sam izbavljao nevoljnika kad je u po-
           spomena vredni, i vreća mudrosti vredi    moć zvao, siroče i svakog ko pomoćnika
           više od vreće bisera. 19 Topaz iz Huša ne   nije imao.  13 Blagoslov  onoga koji je u
           može  se  s  njom uporediti, ne može se   nevolji bio na mene  je dolazio, radovao
           platiti ni najčistijim zlatom.  20 Ali odakle   sam srce udovici. 14 Pravednošću sam se
           mudrost dolazi? Gde je  mesto na kome     odevao, ona je bila odeća moja. Pravda je
           razum prebiva?  21 Skrivena je od očiju   moja bila kao ogrtač, kao turban. 15 Oko
           svih živih, od ptica nebeskih ona je zaklo-  sam bio onom ko je slep, i noga onom ko
           njena.  22 Propast i  smrt govore: ‘Ušima   je hrom.  16 Otac sam bio siromašnima,
           svojim  čuli smo  da se o njoj  govori.’  23   parnicu neznanca savesno sam rešavao.
           Bog je onaj koji razume put njen, on zna   17 Vilice sam zločincu lomio, plen sam
           gde je mesto na kome ona prebiva, 24 jer   čupao iz zuba njegovih. 18 Govorio sam:
           pogled njegov seže do svih krajeva  ze-   ‘U svom  ću  gnezdu izdahnuti, dani  će se
           maljskih, sve pod nebom on gleda, 25 da   moji kao pesak namnožiti.  19 Koren se
           bi vetru težinu odredio i vode na meru    moj do vode pruža, rosa noću ostaje na
           izmerio. 26 Kad je zakon kiši odredio, i put   granama mojim.  20 Obnavlja se meni
           olujnom oblaku s grmljavinom, 27 tada je   slava moja, luk u ruci mojoj strele odapi-
           video i objavio je, pripremio ju je i istražio.   nje. 21 Slušali su me, i čekali su, ćutali su
           28 Zatim je čoveku rekao: ‘Gle, strah od   da bi savet moj čuli. 22 Nakon reči moje
           Gospoda – to je mudrost, Kloniti se zla –   ništa više ne bi rekli, reč je moja po njima
           to je razum!’”                            rosila. 23 Čekali su mene kao što se kiša
                                                     čeka, usta svoja  širom  su otvarali kao za
                                                     pljuskom prolećnim,  24  kad sam im se


                                                ~ 511 ~
   506   507   508   509   510   511   512   513   514   515   516