Page 512 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 512

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           nasmešio, nisu mogli verovati da to činim,   je bacio u blato, pa sam postao kao prah i
           vedrinu lica mog nisu mogli pokvariti. 25   pepeo. 20 Vapim k tebi za pomoć, ali ti mi
           Govorio sam im kojim putem da idu, kao    ne odgovaraš; stojim, da na mene pogle-
           poglavar  sam sedeo, živeo sam kao kralj   daš.  21  Promenio si se i  okrutan  prema
           među vojskom svojom, kao onaj koji teši   meni postao, svom snagom ruke svoje ti
           žalosne.                                  me kao neprijatelj napadaš.  22 U vetar
                                                     me podižeš  da me  nosi, a zatim me uz
                   A sada mi se smeju ljudi, oni koji
           30                                        tresak razbijaš. 23 Znam dobro da ćeš me
                   su od mene mlađi, čije očeve ne
                                                     u smrt vratiti, u kuću gde odlaze svi živi.
                   bih stavio ni sa psima stada svo-  24 Ali niko ne diže ruku svoju na ovu ru-
           ga.  2 Od kakve bi mi koristi bila snaga   ševinu, i dok ja propadam, niko pomoć ne
           ruku njihovih? Nema snage u njima. 3 Od   doziva. 25 A ja sam plakao nad onim ko je
           oskudice i gladi oni su iznemogli, glođu što   teške dane proživljavao, duša je moja
           nađu u zemlji bezvodnoj, koju je juče     sažaljevala siromaha. 26 Dobro sam oče-
           zahvatila oluja i pustošenje. 4 Beru slano   kivao, ali zlo je došlo, svetlost sam čekao,
           bilje među  grmljem, smrekovo korenje     ali mrak je došao. 27 Utroba je moja uza-
           hrana je njihova. 5 Ljudi ih izgone iz sre-  vrela i uznemirila se, dani nevolje na mene
           dine svoje, viču za njima kao za lopovima.   su došli. 28 Žalostan sam išao kad sunca
           6 Moraju da žive po  strminama uz rečne   nije bilo. Ustao sam usred zbora, pomoć
           doline, po jamama u zemlji i među stena-  sam tražio. 29 Šakalima sam brat postao,
           ma. 7 Među grmovima viču, pod kopriva-    drug kćerima sovinim.  30 Koža mi je
           ma čuče. 8 To su sinovi bezumnika, i sino-  pocrnela i otpada s mene, kosti su mi se
           vi bezimenog, koji su bičem isterani iz   užarile od  suvoće.  31 Harfa moja  sada
           zemlje.  9 A takvi sada o meni govore u   samo tužne pesme svira, frula moja samo
           pesmama svojim, meni se sada rugaju. 10   plačne glasove pušta.
           Gnušaju se nada mnom, drže se podalje
           od mene, ne ustežu se da mi u lice pljunu.        Savez sam sklopio sa očima svo-
                                                             jim, pa kako bih onda za devoj-
           11 Jer on je otpustio luk moj i ponizio me,   31
           a oni su se neobuzdano na mene okomili.           kom gledao? 2 Šta Bog dodeljuje
           12 S desne strane moje ustaju kao leglo   odozgo, kakvo je nasledstvo od Svemoć-
           zlikovačko, noge moje puštaju da idu, a   nog s visine? 3 Zar nije propast za zločin-
           onda mi bedeme pogubne postavljaju. 13    ca, i nesreća za one koji zlo čine? 4 Zar ne
           Raskopavaju staze moje, samo mi nevolju   vidi on puteve moje, zar  ne broji on  sve
           otežavaju, i u tome im pomoćnik ne treba.   korake moje?  5 Ako sam se družio s lju-
              14 Kao kroz širok procep oni naviru, s   dima koji neistinu govore, i ako je noga
           olujom nadolaze.  15 Strahote iznenadne   moja za prevarom trčala,  6 on  će me
           okreću  se na mene, dostojanstvo moje     izmeriti na vagi tačnoj, spoznaće Bog bez-
           kao da vetar odnosi, poput oblaka iščezlo   azlenost moju. 7 Ako su koraci moji s puta
           je spasenje  moje.  16 I sada duša moja   pravog zašli, ako  se  srce moje za očima
           poput vode ističe iz mene, dani nevolje   mojim povelo, ako je neka ljaga za ruke
           stižu me. 17 Noću bol probada kosti moje,   moje prionula, 8 neka drugi jede ono što
           kao da se kidaju sa mene, ne prestaju     ja posejem, i neka  se iskoreni potomstvo
           bolovi koji me izjedaju. 18 Od siline velike   moje. 9 Ako se srce moje zanelo za nekom
           menja se odeća  moja, obavija me kao      ženom, i ako sam vrebao na vratima bliž-
           okovratnik duge haljine  moje.  19 On me   njeg svoga,  10 neka moja žena drugom


                                                ~ 512 ~
   507   508   509   510   511   512   513   514   515   516   517