Page 513 - BIBLIJA - Novi revidirani prevod
P. 513

SVETO PISMO                         STARI SAVEZ                     KNJIGA O JOVU
           žito melje, i neka se drugi nad njom povi-  ra mog nisu govorili: ‘Može li neko pokaza-
           jaju.  11 Jer bi to besramno bilo, prestup   ti čoveka koji se nije nasitio sa stola nje-
           koji se pred sudije iznosi.  12 To bi bila   govog?’...  32 Stranac nikad nije napolju
           vatra koja do propasti guta, koja bi koren   noćivao, putniku su bila otvorena vrata
           pustila u sav rod moj. 13 Ako sam uskra-  moja.  33 Ako sam kao  čovek zemaljski
           ćivao pravdu robu svome, ili robinji svojoj   grehe svoje prikrivao, skrivajući prestup
           kad su parnicu sa mnom imali, 14 šta da   svoj u nedrima svojim... 34 jer bih se tada
           učinim kad Bog ustane? Kad me na odgo-    plašio mnoštva velikog, plašio bi me prezir
           vornost pozove, šta ću mu odgovoriti? 15   porodica mnogih, i ćutao bih, na vrata ne
           Onaj koji je mene u utrobi načinio zar nije   bih izlazio.  35 O kad bi  me barem neko
           i njega načinio, zar nas nije isti tvorac u   saslušao, moja želja je kad bi mi Svemo-
           utrobi majčinoj sazdao? 16 Ako sam siro-  gući odgovorio, i moja rasprava se u knji-
           mašnima uskratio ono što su želeli, i izne-  gu zapisala. 36 Zaista, na ramenu svom ja
           verio oči udovice, 17 ako sam zalogaj svoj   bih je nosio, svezao bih je sebi oko glave
           sam jeo,  a da ga nije i siroče sa mnom   kao krunu raskošnu.  37 Položio bih mu
           delilo  18 –  jer od mladosti moje raslo je   račun za svaki korak svoj, uzdignute glave
           uz mene kao uz oca, i otkad sam izašao iz   pristupio bih mu poput kneza.  38 Ako  je
           utrobe majčine udovicama sam pomagao      zbog dela mojih u pomoć zvala zemlja
           –  19 ako sam gledao kako strada  čovek   moja, i ako su brazde njene zajedno pla-
           jer odeće nema, ili kako siromašan nema   kale, 39 ako sam rod njen jeo, a nisam ga
           čime da se pokrije, 20 ako me bedra nje-  platio, i ako sam na uzdisanje naveo dušu
           gova nisu blagosiljala, i  ako  se runom   vlasnika njenih,  40 umesto pšenice neka
           mladih ovnova mojih nije ugrejao, 21 ako   mi korov trnoviti rodi, umesto ječma korov
           sam siročetu rukom preteći mahao,  kad    odvratni.” Ovde se završavaju Jovove reči.
           sam video da mu je moja pomoć potrebna
           na vratima,  22 neka mi  rame iz lopatice         Tako su ona tri  čoveka prestala
                                                             da odgovaraju Jovu, jer je on u
           ispadne, neka mi se ruka iz ramena otkine,   32
           23 jer sam se plašio da na mene ne dođe           svojim očima bio pravedan. 2 Ali
           propast od Boga, pred veličanstvom nje-   se na to razgnevio Elihu, sin Barahila iz
           govim ne bih se održao. 24 Ako sam se u   Buza, iz Aramove porodice. Razgnevio se
           zlato uzdao, ako sam zlatu govorio: ‘Uzda-  na Jova, što se  sam pravio pravedniji od
           nice moja!’  25 Ako sam se radovao što    Boga. 3 Razgnevio se i na njegova tri pri-
           sam imetak veliki imao, i što je ruka moja   jatelja, jer na sve to nisu našli odgovor,
           mnogo toga  stekla,  26  ako sam svetlost   nego su Boga proglasili zlim. 4 A Elihu je
           gledao kako je zasjala, ili mesec divni kako   čekao da Jov završi, pa da onda progovori,
           putuje, 27 ako se srce moje potajno zave-  jer su svi oni bili stariji od njega. 5 Dok je
           lo, pa  sam im rukom  slao poljupce usta   Elihu posmatrao kako nema odgovora u
           svojih obožavajući ih kao bogove, 28 i to   ustima ta tri čoveka, gnev je njegov posta-
           bi bio prestup koji se pred sudije iznosi, jer   jao sve žešći. 6 Na kraju Elihu, sin Barahila
           bih se odrekao Boga koji je na visini. 29   iz Buza, reče:
           Ako sam se  radovao propasti  onoga koji    „Ja sam mlad, a vi ste stariji ljudi, zato
           me silno mrzi, ili se veselio kad ga je zlo   sam  se ustezao i plašio  sam  se da vam
           zadesilo...  30 Nisam dopustio da usta    iznesem  ono što znam.  7 Govorio  sam
           moja greše, tako što bih prokletstvo priz-  sebi: ‘Dani  mnogi neka govore, godine
           vao na dušu njegovu. 31 Ako ljudi iz šato-  mnoge neka mudrost pokažu.’  8 Zaista,


                                                ~ 513 ~
   508   509   510   511   512   513   514   515   516   517   518