Page 379 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 379
Đavoli, Posrnuli Anđeli, Titani i Džinovi iz Mitologije. Ostalih trideset šest Sazvežđa su
podjednako podeljena, po osamnaest na svakoj strani, ili, sa onima iz Zodijaka, dvadeset četiri.
Simboličko jaje koje je izašlo iz usta nevidljivog Egipatskog Boga Knefa, poznato je u Grčkim
Misterijama kao Orfičko jaje; iz njega je izašao Korejski Bog Chumong , i Egipatski Oziris i Fanes, Bog i
1
Princip Svetlosti; iz koga, kada ga je razbio Sveti Bik Japanaca, nastaje svet. I, Grci su ga posta-vili na
stope Bako Tauri-Cornusa; Magično Jaje Ormuzda, iz koga dolaze Amshaspandi i Devsovi, bilo je
podeljeno na dve polovine i podjednako podeljeno između Dobrog i Zlog Sazvežđa i Anđela. Zvezde
Proleća, npr. Ovan i Bik, Auriga i Kapela, bile su blagotvorne zvezde, dok su Zvezde Jeseni, kao Vaga,
Škorpija, Zmija Orhiucus i Zmaj iz Hesperidesa, bile tipovi i subjekti Zlog Principa i sma-trane
zlonamernim uzrocima zlih efekata koji nastaju u Jesen i Zimu. Tako su objašnjene misterije putovanja
ljudske duše kroz sfere, kada se spuštaju na zemlju u Znaku Zmije i vraćaju u Carstvo svetla u Jagnjetu ili
Biku.
Kreativno delovanje Neba je iskazano, i sva njegova demijurška energija je razvijena, najvećim delom u
Proletnjoj Ravnodnevici, na koju se odnose sve priče koje predstavljaju pobedu Svetlosti nad Mrakom, s
pobedom Jupitera, Ozirisa, Ormuzda i Apola. Uvek je pobednički bog uzimao obličje Bika, Ovna ili
Jagnjeta. Zatim, Jupiter otima od Tifona njegove gromove, zbog čega je to zlo Božanstvo bilo opsednuto
sobom tokom Zime. Tada Bog Svetlosti nadvladava svog neprijatelja koji je predstavljen sa ogromnom
Zmijom, i onda se zima završava; Sunce, sedeći na Biku i u pratnji Oriona, sja na Nebu. Cela priroda se
raduje ovoj pobedi; i Red i Harmonija se svuda ponovo us-postavljaju, na mestu užasne konfuzije koja je
vladala dok je dominirao tmurni Tifon, a Ahriman nadvladao nad Ormuzdom.
Smatralo se da Univerzalna Duša Sveta, pokretačka snaga Neba i Sfera, ispoljava svoju krea-tivnu
energiju, uglavnom, kroz medij Sunca, tokom njegove revolucije duž znakova Zodijaka. S tim njegovim
znacima se sjedinjuju paranateloni koji modifikuju svoj uticaj, i usklađuju i prenose sim-boličke atribute
Velikom Svetlećem Telu koje upravlja Prirodom i riznicom njenih najvećih moći. Delovanje Univerzalne
Duše Sveta ispoljava se u kretanjima Sfera i iznad svega Sunca, u naizme-ničnim izlascima i zalascima
Zvezda, i u njihovom periodičnom povratku. Preko njih su objašnjive sve metamorfoze Duše,
personifikovane u Jupiteru kao i Bakou, Višni ili Budi, i svi brojni atributi koji su joj pripisani; kao i
obožavanje životinja koje su bile posvećene u drevnim Hramovima, kao predstavnici Nebeskih Znakova
na zemlji, za koje se smatralo da ih primaju, kroz prenošenje zraka i emanacija koje teku ka njima, iz
Univerzalne duše.
Svi stari Obožavatelji Prirode, Teolozi, Astrolozi i Pesnici, kao i najugledniji Filosofi, smatrali su da su
mnoge Zvezde živa i inteligentna bića ili večna tela, aktivni uzroci efekta ovde dole, oživljene živim
principom i upravljane inteligencijom koja je, sama po sebi, samo jedna emanacija iz života i univerzalne
inteligencije sveta. I, mi shvatamo da su, u hijerarhijskom poretku i raspodeli njihovih večnih
inteligencija, one znane pod imenima Bogova, Anđela i Duhova, što su ista grupisanja i podele kao što su
drevni pravili za vidljivi Univerzum i za njegove delove. I, čuvena podela na sedam i na dvanaest koja se
odnosi na planete i znake Zodijaka, nalazi se svuda u hijerarhijskom poretku Bogova i Anđela i drugih
Službenika koji su sadržavali tu Božansku Snagu koja pokreće i vlada svetom.
Ove i druge Inteligencije koje su pripisane i osatlim Zvezdama, imale su apsolutnu dominaciju nad delom
Prirode, nad elementima, životinjama i kraljevstvima vegetacije, nad čovekom i njego-vim delovanjem,
njegovim vrlinama i porocima, i nad dobrom i zlom koji dele između sebe njegov život. Patnje njegove
duše i bolesti tela, i ceo čovek, zavisni su od neba i duhova koji tamo borave, koji prisustvuju njegovom