Page 380 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 380
rođenju, prate njegovu sreću tokom života i dobijaju njegovu dušu, ili aktivni ili inteligentni deo, kada
ona treba ponovo da pristupi čistoti života uzvišenih Zvezda. I, u celom velikom svetu, svuda su rasejani
delovi univerzalne Duše koja stvara kretanje svega što se čini da se samo kreće, daje život biljkama i
drveću, upravlja stalnim i odlučnim planom organizuje i ra-zvija njihove klice, daje pokretljivost tekućoj
vodi i održava stalno kretanje, pokreće vetrove i menja njihov smer ili ih umiruje, smiruje i uzburkava
okeane, skida lance sa oluja, bljuje vatru iz vulkana ili sa zemljotresima drma u korenu ogromne planine i
osnove celih kontinenata, snagom koja, zbog toga što pripada Prirodi, predstavlja misteriju čoveku.
I, ove nevidljive Inteligencije, kao zvezde, raspoređene su u dve velike grupe, pod imenom dva Principa,
Dobrog i Zla, Svetlosti i Mraka; Ormuzd i Ahriman, Oziris i Tifon. Zli princip je bio pokretačka moć
sirove materije. Personifikovan Ahrimanom i Tifonom, on ima svoje pristalice i armije Devsova i
Duhova, Posrnulih Anđela i Zloćudnih Aveti koji su vodili stalan rat s Dobrim Principom, Principom
Imperijalne Svetlosti i Sjaja, Ozirisom, Ormuzdom, Jupiterom ili Dionisom, s njegovim svetlim
sledbenicima Amshaspandima, Izidom, Anđelima i Arhanđelima; rat koji se nastavlja od rođenja do
smrti, u duši svakog čoveka.
Do sada smo, na XXIV Stepenu, izneli glavne događaje iz legende o Ozirisu i Izidi, i oni postoje samo da
bi se istakli astronomski fenomeni koji su pretvoreni u mitološke činjenice.
Sunce, u Proletnoj ravnodnevici, kao zvezda podsticaja stvaranja plodova, svojom toplinom podstiče
generacije i sipa na ovozemaljski svet sve blagoslove Neba; blagotvornu dobrotu, starateljski duh nad
celom vegetacijom, podstiče na usporenoj zemlji nove aktivnosti i njeno veliko srce (dugo zamrznuto
tokom Zime i njenog mraza), dok iz njenih grudi ne grunu zelenilo i mirisi proleća, pretvarajući je u
radost ozelenjenih šuma, travnatih livada i oživelih cvetnih dolina, s nagoveštajem obilne letine žita, voća
i rujnog grožđa u njihovim pravom vremenu i godišnjem dobu.
Ono je tada nazivano Oziris, Suprug Izide, Bog Negovanja i Dobročinitelj Čoveka i sipalo je na njih i na
zemlju probrane blagoslove Božanstva. Nasuprot njemu je Tifon, njegov neprijatelj u
Egipatskoj Mitologiji, kao što je Ahriman bio neprijatelj Ormuzdu, Dobrom Principu, u teologiji
Persijanaca.
Prvi stanovnici Egipta i Etiopije, kako nas obaveštava Diodorus Siculus, videli su u Nebu dva prva
uzroka stvari ili Velikog Božanstva - jedno je Sunce, koga su zvali Oziris, a drugo je Mesec, koga su zvali
Izida; i njih su smatrali uzrokom nastanka svega na zemlji. Ova ideja, saznajemo od Eusebiusa, bila je ista
kao kod Feničana. Isključivo od ta dva Božanstva zavisilo je ponašanje na zemlji. Sva podlunarna tela
primala su od njih hranu i rast tokom godišnje revolucije, kojom su upravljali, u različitim godišnjim
dobima na koje je ona bila podeljena.
Smatralo se daje civilizacija dugovala Ozirisu i Izidi otkriče poljoprivrede, zakona, umetnosti svih vrsta,
religiozno obožavanje, hramove, izum slova, astronomiju, telesne umetnosti i muziku, i time su oni bili
dobročinitelji svata. Oziris je putovao da bi civilizovao zemlje kroz koje je prolazio i prenosio im svoje
vredne izume. On je podizao gradove i učio čoveka da obrađuje zemlju. Žito i vino su bili njegovi prvi
darovi čoveku. Evropa, Azija i Afrika učestvovale su u blagoslovima koje je on davao, a najudaljeniji
regioni Indije pamte ga kao jednog od svojih največih bogova.
Saznali ste kako ga je Tifon, njegov brat, ubio. Njegovo telo je bilo isečeno na komade i sve ih je
prikupila Izida, osim rasplodnog organa koji je bačen i posvečen u reci koja je svake godine