Page 380 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 380

rođenju, prate njegovu sreću tokom života i dobijaju njegovu dušu, ili aktivni ili inteligentni deo, kada
  ona treba ponovo da pristupi čistoti života uzvišenih Zvezda. I, u celom velikom svetu, svuda su rasejani
  delovi univerzalne Duše koja stvara kretanje svega što se čini da se samo kreće, daje život biljkama i
  drveću, upravlja stalnim i odlučnim planom organizuje i ra-zvija njihove klice, daje pokretljivost tekućoj
  vodi i održava stalno kretanje, pokreće vetrove i menja njihov smer ili ih umiruje, smiruje i uzburkava
  okeane, skida lance sa oluja, bljuje vatru iz vulkana ili sa zemljotresima drma u korenu ogromne planine i
  osnove celih kontinenata, snagom koja, zbog toga što pripada Prirodi, predstavlja misteriju čoveku.


  I, ove nevidljive Inteligencije, kao zvezde, raspoređene su u dve velike grupe, pod imenom dva Principa,
  Dobrog i Zla, Svetlosti i Mraka; Ormuzd i Ahriman, Oziris i Tifon. Zli princip je bio pokretačka moć
  sirove  materije.  Personifikovan  Ahrimanom  i  Tifonom,  on  ima  svoje  pristalice  i  armije  Devsova  i
  Duhova, Posrnulih Anđela i Zloćudnih Aveti koji su vodili stalan rat s Dobrim Principom, Principom

  Imperijalne  Svetlosti  i  Sjaja,  Ozirisom,  Ormuzdom,  Jupiterom  ili  Dionisom,  s  njegovim  svetlim
  sledbenicima  Amshaspandima,  Izidom,  Anđelima  i  Arhanđelima;  rat  koji  se  nastavlja  od  rođenja  do
  smrti, u duši svakog čoveka.


  Do sada smo, na XXIV Stepenu, izneli glavne događaje iz legende o Ozirisu i Izidi, i oni postoje samo da
  bi se istakli astronomski fenomeni koji su pretvoreni u mitološke činjenice.

  Sunce,  u  Proletnoj  ravnodnevici,  kao  zvezda  podsticaja  stvaranja  plodova,  svojom  toplinom  podstiče

  generacije i sipa na ovozemaljski svet sve blagoslove Neba; blagotvornu dobrotu, starateljski duh nad
  celom  vegetacijom,  podstiče  na  usporenoj  zemlji  nove  aktivnosti  i  njeno  veliko  srce  (dugo  zamrznuto
  tokom  Zime  i  njenog  mraza),  dok  iz  njenih  grudi  ne  grunu  zelenilo  i  mirisi  proleća,  pretvarajući  je  u
  radost ozelenjenih šuma, travnatih livada i oživelih cvetnih dolina, s nagoveštajem obilne letine žita, voća
  i rujnog grožđa u njihovim pravom vremenu i godišnjem dobu.


  Ono je tada nazivano Oziris, Suprug Izide, Bog Negovanja i Dobročinitelj Čoveka i sipalo je na njih i na
  zemlju probrane blagoslove Božanstva. Nasuprot njemu je Tifon, njegov neprijatelj u


  Egipatskoj  Mitologiji,  kao  što  je  Ahriman  bio  neprijatelj  Ormuzdu,  Dobrom  Principu,  u  teologiji
  Persijanaca.


  Prvi  stanovnici  Egipta  i  Etiopije,  kako  nas  obaveštava  Diodorus  Siculus,  videli  su  u  Nebu  dva  prva
  uzroka stvari ili Velikog Božanstva - jedno je Sunce, koga su zvali Oziris, a drugo je Mesec, koga su zvali
  Izida; i njih su smatrali uzrokom nastanka svega na zemlji. Ova ideja, saznajemo od Eusebiusa, bila je ista
  kao kod Feničana. Isključivo od ta dva Božanstva zavisilo je ponašanje na zemlji. Sva podlunarna tela
  primala su od njih hranu i rast tokom godišnje revolucije, kojom su upravljali, u različitim godišnjim
  dobima na koje je ona bila podeljena.


  Smatralo se daje civilizacija dugovala Ozirisu i Izidi otkriče poljoprivrede, zakona, umetnosti svih vrsta,
  religiozno obožavanje, hramove, izum slova, astronomiju, telesne umetnosti i muziku, i time su oni bili
  dobročinitelji svata. Oziris je putovao da bi civilizovao zemlje kroz koje je prolazio i prenosio im svoje
  vredne izume. On je podizao gradove i učio čoveka da obrađuje zemlju. Žito i vino su bili njegovi prvi
  darovi čoveku. Evropa, Azija i Afrika učestvovale su u blagoslovima koje je on davao, a najudaljeniji
  regioni Indije pamte ga kao jednog od svojih največih bogova.


  Saznali  ste  kako  ga  je  Tifon,  njegov  brat,  ubio.  Njegovo  telo  je  bilo  isečeno  na  komade  i  sve  ih  je
  prikupila  Izida,  osim  rasplodnog  organa  koji  je  bačen  i  posvečen  u  reci  koja  je  svake  godine
   375   376   377   378   379   380   381   382   383   384   385