Page 482 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 482

Čini se da su do masa Hebreja dolazili, kao i do drugih naroda, samo delovi o prvobitnom otkrovenju.
  Oni (Hebreji), sve do zarobljavanja među Persijancima, nisu marili za metafizičke spe-kulacije u odnosu
  na Božansku Prirodu i suštastvo, mada je očigledno, iz Psalma o Davidu, da je određeni deo njih sačuvao
  znanje  o  Božanstvu,  koje  je  bilo  u  potpunosti  nepoznato  masama  naroda,  i  ta  manjina  izabranih
  predstavljala je medij za prenos određenih istina za kasnija vremena.


  Kod  Grka  i  učenih  Egipćana,  sve  visoke  ideje  i  ozbiljne  doktrine  o  Božanstvu,  njegovoj  Suverenoj
  Prirodi  i  Bezgraničnoj  Moći,  Večnoj  Mudrosti  i  Proviđenju  koje  upravlja  i  sve  usmerava  ka
  njihovom  pravom  kraju,  Beskrajna  Misao  i  Vrhovna  Inteligencija,  koja  stvara  sve  stvari  i  koja  je
  uzdignuta  da-leko  iznad  spoljašnje  prirode  -  sve  ove  uzvišene  ideje  i  plemenite  doktrine,  tumačili  su
  manje ili više savršeno Pitagora, Anaksagora i Sokrat, i razvijali su na sjajan, najlepši način Platon i
  filosofi koji su ga nasledili. Čak i u narodnoj religiji Grka mnoge stvari su bile sposobne za uvođenje

  dubljeg zna-čenja i višeg duhovnog značaja; iako su se one činile samo kao retki tragovi drevnih istina,
  nejasno  predskazanje,  nijansa  tonova  i  trenutni  bljesak  koji  otkriva  verovanje  u  Vrhovno  Biće,
  Svemoćnog Kreatora Univerzuma i Oca celog Čovečanstva.


  Mnoge  prvobitne  istine  je  Pitagori  preneo  Zoroaster  koji  ih  je  primio  od  Indusa.  Njegovi  učenici  su
  odbacili upotrebu Hramova, Oltara i Statua i smejali su se neuverljivosti onih naroda koji su zami-šljali
  da  Božanstvo  izvire  iz  ljudske  prirode,  ili  da  je  imalo  bilo  kakve  bliskosti  s  njom.  Vrhovi
  najviših  planina  bili  su  njihova  mesta  izabrana  za  podnošenje  žrtve.  Himne  i  molitve  su  bile  oblik
  njihovog  glavnog  obožavanja.  Vrhovni  Bog,  koji  ispunjava  krug  Neba,  bio  je  objekt  Kojem  su  se  oni
  obraćali.  U  tom  smislu  nam  svedoči  Herodot.  Oni  nisu  smatrali  Svetlost  u  većoj  meri  kao  stvar  za
  obožavanje,  već  kao  najčistiji  i  najjači  simbol  i  prvom  emanacijom  iz  Večnog  Boga  i  smatrali  su  da
  čoveku treba nešto vidljivo ili opipljivo da bi uzdigao svoju misao do stepena obožavanja dostojnog
  Božanskog Bića.


  Postojala je iznenađujuća sličnost između Hramova, Sveštenika, doktrina i obožavanja Persijskih Magija
  i Britanskih Druida. Ovi poslednji nisu obožavali idole u ljudskom obliku, jer su smatrali da Božanstvo,
  pošto  je  nevidljivo,  mora  biti  obožavano  tako  da  se  ne  vidi.  Oni  su  prihvatili  Jedinstvo  Božanstva.
  Njihova prizivanja su bila usmerena ka Jednoj Sve-zaštitničkoj Moći i oni su ubeđivali da ova moć nije
  materija, već da ona obavezno mora biti Božanstvo. Tajni simboli, korišćeni da izraze to ime, bili su O. I.
  W.  Verovali  su  da  je  zemlja  pretrpela  opšte  uništenje  vodom  i  da  će  je  ponovo  uništiti  vatra.  Oni  su
  prihvatili  doktrine  besmrtnosti  duše,  budućeg  stanja  i  sudnjeg  dana,  koji  će  biti  izvedeni  po  principu
  ljudske odgovornosti. Oni su čak zadržali neke ideje o oprostu čovečanstvu kroz smrt Medijatora. Oni su
  sačuvali predanje o Potopu, izmenjeno i lokalizovano. Ali, oko ovih delova prvobitne istine oni su istkali
  mrežu  idolatrije,  obožavanja  dva  Niža  Božanstva  pod  imenima  Hu  i  Ceridwen,  muško  i  žensko  (bez

  sumnje Oziris i Izida) i usvojili su doktrinu transmigracije.

  Rani stanovnici Skandinavije su verovali u Boga koji je bio Stvaralac svega što postoji; Večno, Drevno,

  Živo  i  Strahotno  Biće,  Tragač  u  tajnim  stvarima  i  Biće  koje  se  nikada  ne  menja.  Idoli  i  vid-ljive
  prezentacije  Božanstva  prvobitno  su  bile  zabranjivane  i  preporučivano  je  da  se  On  obožava
  u usamljenosti i osami u šumama, jer se govorilo da on u njima boravi, nevidljiv i u savršenoj tišini.


  Druidi  su,  kao  i  njihovi  Istočni  preci,  imali  najsvetiji  odnos  prema  neparnim  brojevima  koji,  praćeni
  unatrag, završavaju u Sjedinjavanju ili Božanstvu, dok su parni brojevi završavali ni u čemu. Posebno
  poštovan  bio  je  broj  3.  Brojevi  19  (z+3+3 ):  i  21  (7x3)  bili  su  brojevi  koji  su  uzimani  u  obzir  pri
                                                      2
  građenju njihovih hramova, koji se uvek pojavljuju u njihovim dimenzijama i u broju i razdaljini velikih
   477   478   479   480   481   482   483   484   485   486   487