Page 525 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 525

Prema ovoj doktrini Univerzum ne treba smatrati u kreativnoj i večnoj akciji samo kao neku ogromnu
  mašinu koja se pokreće ogromnim oprugama i koja je primorana na stalno kretanje, koja se, emanacijom
  periferije, širi iz centra, deluje i reaguje u svim mogućim pravcima i neprestano po-navlja sve različite
  oblike  koje  materija  ima.  Takvim  odnosom  prema  njemu,  on  bi  bio  shvaćen  samo  kao  hladna  i  čisto
  mehanička aktivnost i energija koja nikada ne može da stvori život.


  Suprotno tome smatralo se da bi Univerzum trebalo shvatiti kao jedno ogromno Biće, večno živo, uvek u
  kretanju, u večnoj aktivnosti koja je njemu svojstvena osobina i koje se, nepotčinjeno spoljnim uzrocima,
  prenosi na sve njegove delove i koje povezuje sve zajedno i stvara od sveta stvari kompletnu i savršenu
  celinu.  Red  i  harmonija  vladaju  unutar  njega  i  deo  su  njega,  a  oblik  različitih  planova  stvaranja
  organizovanih bića čini se da je usađen u njegovu Vrhovnu Inteligenciju, izvoru svih drugih Inteligencija,
  koje on prenosi zajedno sa životom čoveku. Ništa ne postoji van njega i on se mora smatrati principom i

  uslovom svih stvari.

  Nije bilo razloga da Keremon  kaže da su Drevni Egipćani, izumitelji svetih priča i obožavatelji Sunca i
                                    30
  drugih svetlosnih tela, u Univerzumu videli samo mašinu bez života i bez inteligencije, kako u njegovoj

  celini tako i u njegovim delovima i da je njihova kosmogonija bila čist Epikurizam kojem su potrebne
  samo materija i kretanje da bi se organizovao svoj svet i upravljalo njime. Takvo mišl-jenje obavezno
  isključuje  sva  religiozna  poštovanja.  Gde  god  ustanovimo  postojanje  poštovanja,  tu  moramo  da
  identifikujemo  inteligentna  Božanstva  koja  to  obožavanje  primaju  i  koja  su  osetljiva  na  poštovanje
  njihovih poštovalaca, a ni jedan drugi narod nije bio toliko religiozan koliko Egipćani.


  Naprotiv, njima je beskrajno, nepromenljivo i Večno Biće, nazvano Bog ili Univerzum, bilo uzvišenije od
  mnoštva svih života i inteligencija podlunarnih bića, svih i beskrajno malih i privre-menih delića njega, u
  mnogo nižem stepenu i daleko manjoj veličini. Ona su njima bila, na neki način, poput Okeana iz kojeg
  izviru potoci i reke, koji se isparavanjem vraćaju u njegove grudi, du-žim ili kraćim putem, i posle dužeg
  ili  kraćeg  razdvajanja  od  ogromne  mase  njegove  vode.  Mašina  Univerzuma  je  bila,  po  njihovom
  mišljenju, poput one čovekove, pokrenuta Principima Života koja je sadržala u sebi večnu aktivnost i
  kružila u svim njegovim delovima. Univerzum je bio živo i oživ-ljeno biće, poput ljudi i drugih životinja,
  ili su oni pre bili takvi jer je Univerzum bio suštinski takav, i što je samo u nekoliko trenutaka preneo
  svakom po jedan beskonačno mali delić njegovog večnog života, udahnutog od njega u inertnu i prostu
  materiju podlunarnih tela. Kada se on povuče, čovek ili životinje umiru i sam Univerzum, živeći i obrćući
  se oko olupina njihovih tela u svom večnom kretanju, stvara i oživljava nova tela, vraćajući njima večnu
  vatru i suptilnu supstancu koja oživljava sebe i koja je, ugrađena u njegovu ogromnu masu, bila njegova
  univerzalna duša.


  To su bile drevne ideje o ovom Velikom Bogu, Ocu svih bogova ili Sveta, o tom Biću, Principu svih
  stvari,  pri  čemu  On  nije  bio  ništa  drugo  do  sam  po  sebi  Princip  -  Univerzalni  uzrok  koji  je  na-zivan
  Bogom.  Duša  Univerzuma,  večna  poput  njega,  beskrajna  kao  i  on,  krajnje  aktivna  i  moćna  u  svojim

  različitim delovanjima, prožima sve delove tog beskrajnog tela, nalaže pravilna ili simetrična kretanja
  sferama, prožima te elemente aktivnostima i redom, učestvuje u svemu, organizuje sve, oživljava i čuva
  sve - to je bio Bog-Univerzum kojeg su drevni obožavali kao Vrhovni Uzrok i Boga Bogova.


  Anchises, u Eneidi, podučava Eneasa ovoj Pitagorinoj doktrini koju je on naučio od svojih Majstora,
  Egipćana, u vezi s Dušom i Inteligencijom Univerzuma, iz koje naše duše i inteligencija, kao i naši životi,
  i  životi  životinja  nastaju  emanacijom.  Nebo,  Zemlja,  More,  Mesec  i  Zvezde,  kaže  on,  pokreću  se
  principom večnog života koji održava njihovo postojanje. Velika inteligentna duša, koja prožima svaki
   520   521   522   523   524   525   526   527   528   529   530