Page 520 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 520

simbolizovali jajetom. Orfeus, koji je školovan u Egiptu, pozajmio je od teologa iz te zemlje misteriozne
  oblike  kojima  je  nauka  o  prirodi  bila  prekrivena,  i  preneo  je  u  Grčku  simboličko  jaje,  s  njegovom
  podelom na dva dela ili uzroka kroz predstavljenu figuru hermafroditskog bića koje ga iz sebe izbacuje i
  iz kojeg su sačinjeni Nebo i zemlja.


  Indijski  Bramini  izrazili  su  istu  ideju  kosmogonije  statuom,  radi  predstavljanja  Univerzuma,  koja
  sjedinjuje u sebi oba pola. Muški pol je prikazan suncem, centrom aktivnog principa, a ženski mesecom, u
  sferi  iz  koje,  spuštajući  se  sve  niže,  počinje  pasivni  deo  prirode.  Lingam   je  sve  do  da-našnjih  dana
                                                                                         24
  poštovan  u  Indijskim  hramovima  i  bio  je,  s  obzirom  na  to  da  predstavlja  sjedinjavanje  generativnih
  organa oba pola, njihov simbol. Indusi su oduvek imali najviše poštovanje prema ovom simbolu večnog
  stvaranja prirode. Grci su isti taj simbol univerzalne plodnosti prihvatili u njihovim Misterijama i on je
  bio prikazivan u njihovim svetilištima Eleuzisa. On se pojavljuje među skulptu-rama u svim indijskim

  hramovima. Tertulian optužuje Valentince da su prihvatili običaj njihovog obožavanja, običaj, kaže on,
  preneo je Melampus  iz Egipta u Grčku. Egipčani su posvetili Falus u Misterijama Ozirisa i Izide, kako
                         25
  saznajemo od Plutarha i Diodorusa Siculusa, i potonji nas uverava da je taj simbol bio posvečen ne samo
  kod Egipčana, već kod svih naroda. Sasvim je izvesno da je tako bilo kod Persijanaca i Asiraca i on je
  bio svuda smatran simbolom generativne i produktivne moći svih živih bića. U tim ranim vremenima, dela
  Prirode i svi njeni predstavnici bili su sveti, kao i ona sama.


  Jer, sjedinjavanje Prirode sa sobom je častan brak u kojem je sjedinjavanje čoveka i žene bilo prirodna
  slika  i  njihovi  organi  su  bili  izražajni  simboli  dvostruke  energije  koja  manifestuje  sebe  na  Nebu  i  na
  zemlji, sjedinjavajući se radi stvaranja bića. Nebo, kaže Plutarh, činilo se čoveku da ispunja-vafunkciju
  oca, a Zemlja majke. Prvo ispunjava zemlju plodnom kišom, a zemlja, drugo, primajući je, postaje plodna
  i rađa. Nebo, koje pokriva i grli zemlju svuda, njen je potentan suprug, sjedinjen s njom da bi je učinio
  plodnom, bez kojeg bi ona usahla u večnoj sterilnosti i bila sahranjena u hladu haosa i noći. Njihovo
  sjedinjavanje je njihov brak; njihovo stvaranje su delovi ili njihova deca. Nebo je naš otac, a Priroda
  Velika Majka svih nas.


  Ova ideja nije bila dogma jedne sekte već opšte mišljenje svih Mudraca. Prirodaje bila podelje-na, kaže
  Ciceron, na dva dela,jedan aktivan i drugi koji se predavao njenoj akciji, kojije ona primala i koji ju je
  menjao.  Prethodni  je  smatran  za  Silu,  a  potonji  za  materijal  na  kome  Sila  iskazuje  sebe.  Makrobius
  ponavlja  gotovo  doslovno  Ocelliusovu  doktrinu.  Aristotel  je  nazvao  zemlju  plodnom  majkom,  sa  svih
  strana opasanu vazduhom. Iznad nje je Nebo, prebivalište bogova i božanskih zvez-da, kao i njihovog
  sadržaja ili vatre koja se neprestano kreće u krugovima, božanska i nepromenljiva i subjekt koji se ne
  menja. Ispod nje su priroda i elementi koji se mogu podražavati, moguće je delo-vati na njih, koji su
  kvarljivi i smrtni.


  Synesius je rekao da je stvaranje nastajalo u onim delovima Univerzuma koje mi naseljavamo dok su
  uzroci  stvaranja  počivali  u  delovima  iznad  nas,  odakle  su  se  nama  spuštale  klice  za  nastajanje

  efekata ovde dole. Proklus i Simplicius su smatrali Nebo Aktivnim uzrokom i Ocem, u odnosu na zemlju.
  Prvi kaže da je Svet, ili Celina, samo jedna Životinja, ono što je učinjeno u noj, uradila je sama; isti Svet
  rea-guje  i  deluje  na  sebe.  On  ga  je  podelio  na  Nebo  i  Stvaranje.  U  prvom,  kaže  on,  smešteni  su  i
  pripremljeni konzervativni uzroci stvaranja, koje kontrolišu Dobri Duhovi i Bogovi. Zemlja, ili Rea, uvek
  pridružena  Saturnu  u  stvaranju,  majka  je  posledicama  kojima  je  Nebo  Otac.  Materica,  ili  nedra,  koja
  prima  energiju  oplodnje  od  Bogova,  rađa  naraštaje.  Veliki  posao  stvaranja  se  odvija,  kaže  on,
  prvenstveno delovanjem Sunca i zatim Meseca, tako da Sunce jeste prvobitni izvor energije, kao otac i
  šef muških bogova koji sa-činjavaju njegov dvor. On prati dalje akcije muškog i ženskog principa kroz
   515   516   517   518   519   520   521   522   523   524   525