Page 528 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 528

Grčki: T£TpaypdppaTov; reč od. četiri slova se odnosi na Hebrejsko ime za Boga, koje se piše na
  hebrejskom: •» (yodh) n (heh) 1 (Vau) n (heh) ili nm’’ (čita se s desna na levo) = YHVH. To je Uvaženo
  lično  ime  za  Boga  Izraela.  Izvor:  INNERSPACE,  Introduction  to  Kabbalah,  Meditation  and  Prophecy,
  Rabbi Aryeh Kaplan, 1990, Glava II, str. 17.


  2

     Levites - Levis. Levijevi potomci, od trečeg sina Jakova i njegove prve žene, Leah. Prema Jevrejskoj
  tradiciji  Levis  (’f?  Pridodati)  je  član  Hebrejskog  plemena  Levi.  Leviti  su  bili  jedini  od  Izraelitskih
  plemena koji su dobili gradove, ali ne i plemensku teritoriju kada je Džošua poveo Izraelite u zemlju
  Kanaana. Pleme Levi je imalo posebnu religioznu dužnost za Izraelite i imalo je političku odgovornost.
  Osim  toga,  bili  su  uglavnom  muzičari,  sudije,  zanatlije  itd.  Za  uzvrat,  od  plemena  s  teritorijama  se
  očekivalo  da  daju  desetak  Levitima,  posebno  desetak  poznat  kao  Maaser  Rishon  ili  Leviski  Desetak.
  Izvor: Encyclopedia Britannica, El. Ed. 2006.


  3

  Gemara (ili u transliteraciji Gemora, Gemarah ili, ređe, Gimarah; od Aramejske reči    gamar); bukvalno,

  u ši-

  rem smislu je učiti ili učiti po predanju, a u užem smislu je upotpunjavanje ili predanje. Sastavni je deo
  Talmuda. Prvi deo Talmuda je Mišna, kompilacija usmenog zakona i rabinskih analiza i komentara na

  Mišnu zajedno s Tanakh (hebrejskl Stari zavet). Pošto je Judah HaNasi (c. 200. g.), odštampao Mišnu rad
  je  bio  iscrpno  izučavan  iz  generacije  u  generaciju  rabina  u  Vavilonu  i  Izraelu.  Njihovi  razgovori  su
  zapisani u serijama Knjiga koje su postale Gemara, koje, kada se spoje s Mišnom sačinjavaju Talmud, pri
  čemu  je  Gemara  drugi  deo  Talmuda.  Izvor:  Encydopaedia  judaica;  Second  Edition;  Thompson-Gale;
  Jerusalem; Vol. 7, str. 423.

  4


  Platonov  Phaedo  je  jedan  od  velikih  dijaloga  njegovog  srednjeg  perioda,  zajedno  s  Republikom  i
  Simpozijumom. Phaedo je takođe peti i poslednji dijalog koji govori o poslednjim Sokratovim danima i
  samom činu njegove smrti. (Prva četiri su Euthyphro, Apologia, Crito i Meno). Dijalozi su ispričani iz
  ugla jednog od Sokratovih učenika Phaeda iz Elisa. Pošto je bio prisutan kada je Sokrat umro, Phaedo
  prenosi  dijalog  na  Echecratesa,  kolegu  filosofa.  Izvor:  Encyclopedia  Of  Philosophy;  2  edition,  2006,
  Thomson Gale, Vol. VII; str. 43.


  5

  Rishi je Hindu svetac ili mudrac, iskonski pesnik ili pevač koji je nadahnut božanstvom. Izvor: Oxford
  English Dictionary, El. Ed..


  6

     Samo-kreirani vrhovni izvor svih bića. U Aristotelovoj filosofiji, samo-pokrenuto biće koje stvara sva
  kretanja. Izraz koji su upotrebljavali drevni Grčki filosofi, preuzet je kao koncept, prihvaćen od Hrišćana
  i postao je osnova jedne verzije kosmološkog argumenta za postojanje Boga. Prema njemu, svaki događaj
  je posledica serije uzroka koji se moraju završa-vati u prvom uzroku, koji je Bog. Ovaj stav je dobio svoj
  klasični  oblik  od  Tome  Akvinskog.  Odbacili  su  ga  mnogi  kasniji  mislioci,  počev  od  Davida  Hjuma  i
  Imanuela Kanta. Izvor: Merriam Webster Dictionary, El. Ed.
   523   524   525   526   527   528   529   530   531   532   533