Page 687 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 687
Da bi je ostvario, Mason mora prvo da stekne čvrsto ubeđenje, zasnovano na razumu, da on ima duhovnu
prirodu, dušu koja neće umreti kada se telo raspadne, već će nastaviti da postoji i da na-preduje prema
savršenstvu kroz sve vreme večnosti i da, sve jasnije i jasnije, kako bude prilazio bliže Bogu, vidi
Svetlost Božanskog Prisustva. Ovome ga uče Filosofija Drevnog i Prihvaćenog Obreda; i ona ga
ohrabruje da nastavi pomažući mu da veruje da njegova slobodna volja jeste potpuno čvrsta u Božju
Svemoć i Sveznanje, da on nije samo beskonačan u moći i beskrajan u mudrosti, već i beskrajno milostiv
i beskrajno nežan i sažaljiv i da voli svoja slaba i nesavršena bića koja je On stvorio.
Svaki Stepen Drevnog i Prihvaćenog Škotskog Obreda, od prvog do trideset drugog, uči nas svojim
ceremonijalima i njihovim poukama da je plemenita svrha života i najviša dužnost čoveka da neprestano
teži i snažno zadobije nadmoć nad svim onim što u njemu jeste duhovno i božansko, nad onim što je
materijalno i čulno tako da u njemu, kao i u Univerzumu kojim upravlja Bog, Harmonija i Lepota mogu
biti rezultat prave ravnoteže.
Ovome si naučen u tim Stepenima, preneto ri je u Loži Savršenstva koja posebno uliva praktičnu
moralnost Slobodnog zidarstva. Biti pošten pod bilo kakvim izazovima pogrešnog, biti častan, iskren u
svim rabotama, čak i ako veliki gubici treba da budu posledica; biti milosrdan kada te sebičnost izazove
da stegneš šaku, i kad lišavanje luksuza i ugodnosti moraju da slede nemilosrdno delo, da sudiš pravedno
i nepristrasno, čak i u svom sopstvenom slučaju, kada te niski impulsi podstiču da učiniš nepravdu da bi
stekao korist ili opravdanje; da budeš tolerantan kada strast podstiče na netole-rantnost i proganjanje; da
činiš ono što je ispravno, kada se nepošteno nudi obećanje za veću korist; i da ne grešiš ni prema jednom
čoveku u svemu što je njegovo, bez obzira na to koliko se lako čini da okoristiš sebe - u svim ovim i
drugim stvarima koje si ti obećao u ovim Stepenima, tvoja duhovna priroda je naučena i ohrabrena da
potvrdiš svoju pravu nadmoć nad tvojim sklonostima i strastima.
Filosofski Stepeni su te naučili vrednosti znanja, sjaju istine, nadmoći intelektualnog rada, do-stojanstvu i
vrednosti duše, vrednosti velikih i plemenitih misli i time se trude da ti pomognu da se uzdigneš iznad
animalnih sklonosti i strasti, ispoljavanja pohlepe i jadne borbe ambicije, i da nađeš čistije zadovoljstvo
i plemenitiju nagradu u sticanju znanja, uvećanju intelekta, tumačenju svetih spisa o Bogu iz velikih
stranica Knjige Prirode.
I Viteški Stepeni su te navodili na isti put, pokazujući ti sjaj velikodušnosti, blagosti, praštanja uvre-de,
plemenitosti, preziru prema opasnosti i ogromnim obavezama Dužnosti i Časti. Oni su te naučili da
prevaziđeš strah od smrti, da posvetiš sebe velikoj stvari građanske i religiozne Slobode, da budeš Vojnik
svega što je pravedno, iskreno i istinito; usred kuge da zaslužiš svoju titulu Viteza zapovednika Hrama i ni
na tom - ni na bilo kom drugom mestu, da ne napustiš svoje mesto i pobegneš kukavički od neprijatelja. U
svemu ovome, ti si iskazao nadmoć i pravo da dominiraš u onome što je u tebi duhovno i božansko. Prost
strah od opasnosti ili smrti, odvratna ambicija žalosne pohlepe, niski porivi, ne mogu izazvati pravog
Škotskog Viteza na beščašće i time učiniti njegov intelekt, razum, njegovu dušu vezanim robom njegovih
sklonosti, njegovih strasti, materijalnih i animalnih, sebične i sirove u njegovoj prirodi.
Nemoguće je stvoriti istinsko i pravo Bratstvo na osnovama teorije o niskosti ljudske prirode: ni
zajednicu verovanja u apstraktna pravila o prirodi Božanstva, broju Njegovih ličnosti ili drugih teorema
religiozne vere uspostavljanjem sistema udruživanja samo radi zajedničke pomoći, u ko-jem, u smislu
određenih redovnih davanja, svako ima pravo na određene naknade u slučaju bolesti, za negu i sahranu.
Ne može da postoji stvarno Bratstvo bez zajedničkih odnosa, dobrog mišljenja i uvažavanja, zajedničkog
milosrđa i zajedničke olakšice za greške i neuspehe. Samo oni koji navikom nauče da misle bolje jedni o