Page 688 - Albert Pike - Moral i Dogma
P. 688

drugima, da uvek traže dobro kod jednih i drugih i očekuju i imaju obzira i pre-laze preko zla, oni mogu
  biti braća jedni drugima, u punom smislu reči. Oni koji su zluradi prema drugima, koji misle jedni o
  drugima da su prirodno prosti i niski, da u njihovim naravima nadvla-dava Zlo i da u njima ne treba
  tražiti sjaj, ne mogu biti čak ni prijatelji, a još manje braća.


  Niko nema prava da misli loše o svojoj rasi, osim ako ne misli loše o sebi. Ako iz jedne omaške ili
  greške  taj  prosuđuje  o  karakteru  nekog  drugog  i  uzima  samo  jedno  delo  kao  dokaz  o  ukupnoj  prirodi
  čoveka i pravcu čitavog njegovog života, on mora da prihvati da se i njemu sudi na isti način i da prihvati
  da je ispravno da drugi tako nemilostivo osuđuju njega. Ali, takva presuda će postati nemoguća ako on
  bude uporno podsećao sebe da u svakom čoveku koji živi ovde, postoji besmrtna Duša koja se trudi da
  učini to što je dobro i pravedno; Tračak, bez obzira koliko je mali, gotovo ne-primetan, iz Velikog Izvora
  Svetlosti i Inteligencije uvek se uspinje uvis usred svih smetnji razuma i opstrukcija strasti, i u svakom

  čoveku ovaj tračak stalno ratuje protiv njegovih zlih strasti i njegovih neposlušnih sklonosti ili, ako je
  podlegao, taj tračak ipak nikad ne utrne i ne nestane. I, takav će tada shvatiti da to nije pobeda, već borba
  koja  zaslužuje  čast  jer  u  ovome,  kao  i  u  svim  drugim  stvarima,  ni  jedan  čovek  ne  može  da  izvojuje
  pobedu. Usred oblaka grešaka, neuspeha i nedostataka, on će se obratiti napaćenoj Duši, jer ono što je
  dobro usred zla u svakome i, verujući da je svako bolji u svojim delima i propustima nego što se čini da
  jeste, i da Bog brine o njemu i dalje, i da ga sažaljeva i voli, on će osetiti da, iako je grešnik, on je još
  njegov brat, još podoban za njegovo sažaljenje i vezan za njega neraskidivim vezama prijateljstva.


  Ako nema ničega od božanskog u čoveku, šta je on, naposletku, samo inteligentnija životinja? On ima
  nedostatke i poroke koje neke zveri imaju; po porocima on je samo zver višeg reda i teško da ima išta
  moralniju uzvišenost od ovih, možda nimalo, koje imaju neke zveri, ali ne u tolikom stepenu, možda čak i
  vrednije od ovih - plemenitost, vernost i velikodušnost.


  Bardesan ,  Sirijski  Hrišćanin,  u  svojoj  Knjizi  o  Zakonima  Zemalja,  kaže  o  ljudima  da  u  onome  što
             15
  pripada njihovim telima oni održavaju svoju prirodu nalik životinjama, a u onome što pripada njihovim
  umovima, oni rade ono što žele, jer su slobodni i po moći i likom su na Boga; i Meliton, biskup Sardisa
  (Sardis  je  bio  prestonica  drevnog  kraljevstva  Lidije  na  mestu  današnjeg  Sart,  Sartmahmut  u  Turskoj
  provinciji  Manisi),  u  svojoj  Besedi  Antoninusu  Cezaru,  kaže:  Neka  On,  večno  živi  Bog,  bude  uvek
  prisutan  u  tvojim  mislima;  jerje  tvoj  um,  po  sebi,  sličanje  Njegovom,  jer  je  on  takođe  nevidljiv
  i neopipljiv i bez oblika... Pošto On postoji večno i ti ćeš, kada odbaciš to štoje vidljivo i kvarljivo,
  stati uz Njega večno, živ i obdaren znanjem.


  Kao  stvar  daleko  izvan  našeg  razumevanja  i  u  Hebrejskom  Postanju  reči  koje  se  koriste  da  izra-ze
  poreklo stvari su nejasnog značenja i sa istom nejasnošću se mogu prevesti rečima stvoren, proi-zveden,
  napravljen ili kreiran, pa ne moramo da debatujemo da li su Duša ili Duh čoveka zrak koji je emanirao ili
  je istekao iz Vrhovne Inteligencije, ili da li je Beskonačna Moć osposobila svakog za postojanje ni iz
  čega,  pukim  izvršavanjem  Njegove  volje  i  obdarila  ga  besmrtnošću  i  inteligencijom  poput  Božanske

  Inteligencije: jer, u bilo kom od ovih slučajeva može se reći da u čoveku Božansko jeste sjedinjeno sa
  Ljudskim. Simbol tog sjedinjavanja je jednakostranični Trougao upisan u kvadrat.

  Mi vidimo dušu, kaže Platon, kao što čovek vidi statuu Glaucusa , izvađenu iz mora gde je ležala mnogo
                                                                            16
  godina  -  koju  kada  pogledamo,  a  to  nije  lako,  ako  je  uopšte  moguće,  da  bi  prepoznali  kakvaje  bila
  njegova  prava  priroda,  jer  su  njegovi  udovi  delimično  slomljeni  i  delimično  izmenjeni  i  naruženi
  delovanjem  talasa,  školjki,  korova  i  šljunka,  koji  suje  udarali,  tako  da  on  više  liči  na  nekog  strašnog
  monstruma nego na ono što jeste bio kada je napustio svoj Božanski Izvor. Čak i tada, mi vidimo Dušu,
   683   684   685   686   687   688   689   690   691   692   693