Page 32 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

mu je Saveta nešto otrovno prigovorila, da je onda učitelj rekao malom Camilu
"hajmo mi, ko nju jebe", a da je mališan odgovorio "doktoj jogoped Jebac".
Prema legendi, Sreten Joksimo-vić je odmah zatražio razvod braka od Savete -
koja je pak otišla s logopedom, poslije se i udavši za njega - i tako je Camilova
terapija kod dr. Repca završila tek s polovičnim uspjehom.
Učitelj se, kaže priča, nastavio brinuti o Camilu i njegovoj majci, čak je malome
našao i drugog logopeda u Gračanici, i to je trajalo godinama, sve dok se
negdje baš pred početak rata nije iznenada u Žuboru pojavio ogromni kamion
njemačkih registracija, kojemu je na košu velikim crvenim slovima pisalo
"Amir Chabo Spedition, Frankfurt". Ljutita Hajrija odmah je s vrata pitala
Amira što nije doveo i svoju švapsku kujvu, riječ na riječ pale su najgore
psovke i kletve, sve dok Amir nije Hajriji u lice bacio pet tisuća maraka i rekao
"ko te jebe", na što je Ćamil iz bašče bez greške doviknuo "učitelj Sreten,
babo".
Ove su dvije priče bile dosta popularne u Gračanici, gdje je Ćamil bio krenuo u
srednju šumarsku školu čim je amidža Kasim, otpravnik vlakova, travar i
iscjelitelj, tamo dobio stan, i gdje je mali seljačić iz Žubora, daleko najstariji od
svih učenika u školi, bio predmetom okrutne poruge i ponižavanja. Bilo kako
bilo, činjenica jest da se Sreten razveo od Savete kad je saznao za doktora
Repca još dok je Ćamil bio mali, kao što je istina i da se Amir
JlIO IAD HILJADU DINARA
1. DIO
Ćabo zaista prije godinu i pol vratio iz Njemačke i saznao za ženinu vezu sa
sinovljevim učiteljem, zbog čega ga je sj čakijom tražio po Blagajevcu.
Camilov učitelj Sreten pobjegao je, prestravljen, rodbini u Brčko, nakon čega
je u odsustvu osuđen na pet godina zatvora, s obrazloženjem da je "pod
krinkom učiteljskog posla radio za KOS, te odao Jugoslavenskoj armiji imena
viđenijih hrvatskih domoljuba i točan položaj HOS-ovog centra za obuku kraj
sela Žubora". Zloglasnom četniku Sretenu Joksimoviču stan je potom
konfisciran i dodijeljen udovici Nadi Papačič, majci vukovarskog heroja Željka
Papačiča Papca.
Sve je na kraju za Hajriju i Ćamila izašlo na dobro: babo Amir se vratio u kuču,
dao ženi svu ušteđevinu i prijavio se u brigadu "Kulin ban" u Koviljači,
nadajući se da se tamo neče saznati kako mu je žena spavala s osuđenim
četničkim špijunom. Sin Camil se pak baš zbog toga - eh, da: i zbog logopeda -
lijepo udomaćio kod amidže Kasima u Gračanici, gdje je naučio izgovarati "r" i
"1", ali ne i ispraviti onu govornu manu s ponavljanjem zamjenica, te uz
pomoč amidžinih veza najzad, s dvadeset godina, završio srednju šumarsku
školu. Od tih dana u školi, kad je odgovarajući na pitanje profesora povijesti o
osnivačima pokreta nesvrstanih pogrešno razumio prijatelja koji mu je
šaptao, te odrecitirao "Tito, Nehru i Jaser" - čak dodavši ponosno, da se vidi
znanje, "Jaser Arafatl" - Ćamilu Ćabi zauvijek je ostao nadimak Jaser.
Nije ni to, doduše, bilo posve za zlo, jer je Jaser od zgode na satu povijesti
poslije napravio pravi mit, kad se prijavio kod oca u koviljačku brigadu "Kulin
ban", hvaleći se da je nadimak dobio nakon što je u srednjoj školi u Gračanici
"najebo na nacionalnoj osnovi", kad je ono rekao profesoru marksizma da "ko
ga njega jebe i njega i komu-
niste" i da je "Jaser Arafat zakon". Kasnije se još hvalio i da je u Hamilove
Zelene udovice, elitni diverzantski vod brigade "Kulin ban", sada 78. brigade