Page 33 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Armije BiH, unovačen kao provjereni musliman, odan islamu i džihadu.
Istina je bila da su ga u diverzante primili zbog iznimno rijetkog dara: bio je
možda malo zaostao, to je istina, ali za seosko dijete poput njega, sina Vilaje i
Žubora, nije bilo tajni u prirodi, od pješačenja u školu kroz pet kilometara
snijega, mužnje krava i hvatanja žaba, pa do praćenja tragova divljih svinja,
vukova ili, recimo, četnika.
Istina je i to da vještina mužnje krava i razlikovanja životinjskih brabonjaka
nije nešto što se u suvremenom ratovanju traži od diverzanata, ali nitko u to
nije mogao uvjeriti zapovjednika 78. brigade Fuada Hamilovića, nekada
strogog pukovnika i kratko vrijeme komandanta blaga-jevačke kasarne "27.
juli", vojnika obučenog na mudrosti seljaka iz svoga kraja i gerilskom iskustvu
jugoslavenskih partizana.
Nitko legendarnog pukovnika Hamila nije mogao razuvjeriti da su Gračanička
krajina i sela u vukojebinama gorostasne Vilaje - kako je godinama običavao
govoriti svojim vojnicima - "najbolja vojna akademija u cijeloj Jugoslaviji". I da
nikad - kako je pak običavao govoriti u posljednje vrijeme - "ne bi Izrael
okupirao Palestinu da su Palestini Vila-ja i Gračanička krajina umjesto one
silne prašine". "I da joj se Jaser preziva Ćabo, a ne Arafat" - dodao bi obično
netko iz postrojene čete, nakon čega bi za kaznu cijelo jutro oko koviljačke
kasarne sakupljao pikavce. Malo zato što je efendi Jaser Arafat - kako bi rekao
pukovnik Hamil - "najveći prijatelj naših naroda i narodnosti, odnosno,
pardon, našeg naroda i narodnosti", a više zato što je komandantu Hamiloviću
mali Jaser, zdravi sin Vilaje i Žubora, ali i njegova vozača Amira Ćabe, bio
posebno drag.
66
Jebo sad hiljadu dinara
I. DIO
67
A istina je, konačno, i to da je mali, priglupi Jaser - s jedva i preko veze
završenom srednjom šumarskom školom - bio najbolji doktor i ratni kirurg
kojega je pukovnik Hamil imao u brigadi. Travarski je zanat naučio kod ami-
dže Kasima, a kirurški kod onog blagajevačkog logopeda, gledajući neobične
slike u doktorovim debelim knjigama i igrajući se u čekaonici s poprečno
presječenom plastičnom lutkom s prikazom čovjekovih unutarnjih organa,
dok je tetki Saveti u zaključanoj ordinaciji, uz nekakav čudan hihot i
mumljanje, unutarnje organe pregledavao doktoj Jebac.
Tako će se Ćamil Ćabo - karika koja nedostaje, kako su ga u gračaničkoj
srednjoj školi zvali prije nego što je postao Jaser - naći među vojnicima 78.
brigade koje će komandant Hamil i njegov prvi specijalac Zlatko Šehović zvani
Đo osobno birati za Diverzantski vod. Đo je također volio maloga Jasera, iako
blesavog i ograničenog, jer je bio sin Asima Ćabe, čovjeka koji je u Njemačkoj
švercao zajedno s poznatim blagajevačkim kriminalcem Krstom Brekalom, pa
se jednom zakačio s njim i pištoljem mu propucao muda, čime je za sebe i sina
Jasera kupio Đoovo pokroviteljstvo. To između Đoa i Brekala, naime, druga je
neka i duga priča.
Tako će se, eto, Ćamil Ćabo zvani Jaser naći i među šestoricom pripadnika
Zelenih udovica koje će instruktor Zajko odabrati za akciju kojom treba
neutralizirati dvije hrvatske topovske baterije na Režnju. Tako će se, napo-
sljetku, jednog vrelog kolovoskog podneva Jaser Ćabo naći prerušen u