Page 72 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Jaser je jednom rukom brižljivo čistio ranu, a drugom, ne gledajući, pružio
Moržu čuturicu s rakijom. Nakon nekoliko trenutaka ispustio je rakiju misleći
da ju je Morž prihvatio, ali čutura je tupo udarila o zemljani pod. Svi su se
okrenuli i ugledali Morža kako stoji ukočen, poluotvorenih usta i bez daha,
ispružene ruke poput narodnog heroja Velizara Papačiča Velje u parku ispred
Skupštine opčine Blagaj evac.
Zadnje što je narodni heroj Jemezdin Ekmadžić Morž vidio bila je rascvjetala
rana na zglobu Cigine desne noge, smeđe-ružičasta kaša spržena mesa u
sredini koje se bje-lasala mala točka njegove nožne kosti. Onda se podrum
počeo ljuljati i vrtjeti, lica njegovih drugova ocrtavala su se dvostruko i
trostruko, čuo je još samo udaljenu jeku smijeha, i sve je izgledalo baš onako
kako nemaštoviti filmski režiseri prikazuju scenu kada junak pada u nesvijest.
Morž je znao taj osjećaj: sad če, svakog časa, potpuno nestati tona, prašnjavi če
se podrumski pod početi dizati i u sljedećem ga trenutku punom snagom
udariti posred lica.
Doživio je to prvi put u osnovnoj školi, kad ga je pred
lijepom Svjetlanom doktorica Rebac bocnula iglom u jagodicu kažiprsta, a on
zabijelio očima i stropoštao se na pod poput Georgea Foremana. Nakon te
bruke i blamaže toliko je puta padao u knock-out da bi se moglo reci da je
sasvim lijep dio života proveo u dubokoj nesvijesti. Samo što toga - kako bi
rekao Aljo - nije bio svjestan.
Po svemu drugom Jemezdin je opravdavao nadahnuće kojim je majka Vera,
kao mnoge njene vršnjakinje u Bosni tih godina, sina nazvala po heroju svoje
mladosti, lijepom američkom glumcu Jamesu Deanu. U kinu "Kozara" davao se
njegov film "Div", a u blagajevačkom je matičnom uredu sljedećih mjeseci
registrirano pet Džemsudina, po dva Jemezdina i Džemezdina, pa čak i jedan
Janez Dejan, sin zastavnika Leposaviča i Slovenke iz kantine kasarne "27. juli".
Sreča je pogladila Veru Bečirevič i njen je sin izrastao u ljepotana s filmskih
plakata, naočita mladica koji bi odmah mogao zamijeniti Jamesa Deana, samo
kad bi mogao podnijeti makar umjetnu hollywoodsku krv, a kamoli onu pravu,
ljudsku.
Bio je Jemezdin, tada još nadimkom Dino, poznat i po svojim čuvenim
uzastopnim nesvjesticama, pa je tako jednom prilikom svijest izgubio dva
puta prije nego su mu u "Vrilu" konačno donijeli dobro pečeni biftek. Pa ipak,
ni to nije bio njegov rekord u uzastopnom padanju u nesvijest. Rekord je pao
one večeri kad se u Blagajevcu pojavila golema bijela psina.
Jemezdin, naime, krv nije mogao vidjeti niti na televiziji ili u kinu. Da te večeri
s društvom s Ciganskog brda ipak ode u kino, ohrabrila ga je kritika u
Večernjim novostima, gdje je pisalo da "Spilberg majstorski gradi jezovitu
atmosferu bez jeftinih trikova, efekata i hektolitara krvi". Premijera "Ralja" u
blagajevačkom kinu "Kozara", istom onom u čijem su zadnjem redu začeti i on
i njegovo ime,
r
142
Jebo sad hiljadu dinara
I. DIO
prekinuta je, međutim, na samom početku filma, u trenutku kad je golema
morska psina ugrabila ono dijete i kad se zacrvenilo more pred Amitvjem:
Jemezdin je problijedio i u nesvjestici klonuo, otvorivši oči među sisama za-