Page 73 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

prepaštene Ćorave Zuže na susjednom sjedalu, da bi mu onda ludi Žužin
Mujan sastavio takav šamar da se okrenuo oko svoje osi, zaplesao i tresnuo o
stolicu ispred sebe, te drugi put izgubio svijest. Kad je nekoliko sekundi
kasnije došao k sebi i pridigao se, ugledao je na naslonu stolice pred sobom
vlastitu krv i treči put pao u nesvijest.
Četvrti put te večeri Jemezdin je u nesvijest pao u bolnici, kad ga je njegova
stara poznanica doktorica Rebac ubola da mu transfuzijom vrati pola litre krvi
što ju je izgubio u kinu, a peti put kad je nakon nekoliko doktoričinih šamara
došao k sebi i iznad kreveta ugledao kesicu s pet decilitara tamnocrvene
tekućine s etiketom "A+". I da mu nakon toga prisebna doktorica nije zavojem
povezala oči, padao bi u nesvijest - kako je rekao Aljo - duže nego što je onaj
Amerikanac iz Guinnessove knjige rekorda bez prekida štucao.
Nesretni Jemezdin nije, naravno, bio jedini takav čovjek u Bosni, ali malo ih je
bilo tako osjetljivih da su im na odsluženju vojnog roka stažisti u sanitetu,
nakon petnaest dana svakodnevnih jutarnjih intervencija, sami kupovali
aparat za brijanje. Zbog toga je, uostalom - kad se svojedobno na regrutaciji u
Blagajevcu onesvijestio vadeči krv - umjesto u pješadiji i završio kao vezist. U
garnizonu u Gornjem Milanovcu regrut Jemezdin Dino Bečirevič pokazao je
pak rijedak talent za radiotelegrafiju, te nakon samo mjesec i pol dana obuke
dobio diplomu o završenoj obuci za telegrafista prve klase. I nadimak Morž.
Bilo je to one subote kad je njegov najbolji drug u vojsci Aljoša Dimitrović Aljo,
zemljak iz blagajevačke četvrti
Glužac, dobio veliki paket od kuče. Otvorio ga je na krevetu u spavaonici,
izvadio golemu materinu makovnjaču i dao kosovskom gušteru Dževdetu
Hečiju da je razreze. Kad je ovaj, međutim, krenuo rezati kolač, nož je zarezao
nešto tvrdo, zacvilivši pri tom poput krede po školskoj ploči.v
- Sta je to, Tita ti? - upitao je tada Jemezdin.
- Slovo "R" - odgovorio je Heči hladnokrvno, lomeći makovnjaču u koju je
Aljin najbolji civilni prijatelj, neki Rebac s Grgina vijenca, sakrio bocu prave
krvopoljske šljivovice. - Ti-taaa-ti, to ti je slovo "R".
- Kakav bolan "R"? - pitao je Aljo.
- "R", slovo "R" - odgovorio je zbunjeno telegrafist Heči. - Ti-ta-ti, kratko-
dugo-kratko. To je "R".
- Ljudi - smijao se Jemezdin - Heči preveo Tita na Moržeovu abecedu!
Dugo su se poslije toga Jemezdin i Dževdet branili od nemilosrdna sprdanja
cijele spavaonice: nesretni Heči kao štreber koji i poštapalicu "Tita ti" čita kao
telegrafist, a Jemezdin kao glupan koji misli da se sustav telegrafskih signala
zove Moržova abeceda.
- Nisam reko Moržova, nego Morzeova - branio se Jemezdin, iako je, ako čemo
pravo, zaista zvučalo kao "Moržova". - Nisam, Tita mi!
Tek tada je, međutim, krenula lavina nemilosrdnoga ruganja.
- Ti-ta-mi, koje je to slovo? - smijao se Pajo iz Raške.
- Ti-ta-mi? - smijao se i Aljo. - Tita mi, ne znam.
- To definitivno nije Moržova azbuka - vrtio je glavom opet Pajo. - To je
verovatno Tuljanova.
- A ne, to nije ni Tuljanova ni Moržova, nego Brožo-va! - zaključio je diskusiju
Aljo, vičući da cijela spavaonica čuje njegovu dosjetku. - Tita mi, to je Brožova!
i
144