Page 123 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 123
takvo što? To je glupo pitanje. Neprihvatljivo naivno. Odgovor je očit. Zato da
dominira majkom. Zato da vidi može li mu to proći. Nasilje, naposljetku, nije
nikakva tajna. Mir je tajna. Nasilje je početno stanje. Jednostavno je. Mir je
zahtjevan: naučen, ucijepljen, teško zarađen. (Ljudi često obrnuto postavljaju
temeljna psihološka pitanja. Primjerice, zašto se ljudi drogiraju? To nije tajna.
Tajna je zašto se ne drogiraju cijelo vrijeme. Zašto ljudi pate od tjeskobe? To nije
tajna. Kako to da ljudi ikada mogu biti mirni? To je prava tajna! Ranjivi smo i
smrtni. Milijun stvari može poći po zlu, na milijun načina. Trebali bismo biti
užasnuti nad svakom sekundom. Ali nismo. Isto se može reći za depresiju,
lijenost i kriminalitet.)
Ako vas mogu povrijediti i nadvladati, onda vam mogu činiti što god želim i
kad god želim, čak i kada vi niste tu. Mogu vas mučiti iz puke znatiželje. Mogu
vam odvući pozornost i dominirati vama. Mogu vam ukrasti igračku. Djeca
udaraju, prvo, zato što je agresija urođena, iako kod nekih pojedinaca dominira
više, a kod drugih manje, a kao drugo, zato što agresija olakšava čežnju. Glupo
je pretpostaviti da takvo ponašanje mora biti naučeno. Zmiju ne treba učiti da
ujeda. To je u prirodi zvijeri. Statistički gledano, dvogodišnjaci su najagresivniji
ljudi.107 Oni udaraju, grizu i kradu tuđe vlasništvo. Čine to zato da istraže, da
izraze bijes i frustraciju te da zadovolje svoje nagonske želje. Za našu je temu
još važnije to što time otkrivaju granice dopuštenoga ponašanja. Kako bi
drukčije trebali otkriti što je prihvatljivo? Novorođena su djeca poput slijepaca
koji traže zid. Moraju gurati i napipavati, ispitivati kako bi utvrdili stvarne
granice (a one su rijetko tamo gdje nam kažu da jesu).
Dosljedno ispravljanje takvih postupaka djetetu ukazuje na granice
prihvatljive agresije. Ako izostane to ispravljanje, djetetu samo raste znatiželja
pa će nastaviti udarati i gristi (ako je po naravi agresivnije i dominantnije) sve
dok mu nešto ne ukaže na granicu. Koliko snažno smijem udariti mamu? Sve
dok ona ne prigovori. Uzimajući to u obzir, što se prije počne s ispravljanjem
takva ponašanja, to bolje (ako je roditelju u cilju da ga dijete ne tuče). Korekcija
pomaže i da se dijete nauči da je udaranje ljudi neprihvatljiva društvena
strategija. Bez ispravljanja nijedno dijete ne može proći zahtjevan proces
organiziranja i regulacije svojih poriva koji je nužan kako bi ti porivi mogli bez
sukoba supostojati unutar djetetove psihe, kao i u širemu društvenom kontekstu.
Organizirati um nije nimalo jednostavno.
Moj je sin bio posebno svojeglavo dijete. Kada je moja kći bila mala, bio je
dovoljan strog pogled da se potpuno primiri. No takva intervencija nije imala
ama baš nikakva učinka na sina. U dobi od samo devet mjeseci otimao se za