Page 123 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 123

takvo što? To je glupo pitanje. Neprihvatljivo naivno. Odgovor je očit. Zato da

               dominira majkom. Zato da vidi može li mu to proći. Nasilje, naposljetku, nije
               nikakva  tajna.  Mir  je  tajna.  Nasilje  je  početno  stanje.  Jednostavno  je.  Mir  je
               zahtjevan:  naučen,  ucijepljen,  teško  zarađen.  (Ljudi  često  obrnuto  postavljaju
               temeljna psihološka pitanja. Primjerice, zašto se ljudi drogiraju? To nije tajna.
               Tajna je zašto se ne drogiraju cijelo vrijeme. Zašto ljudi pate od tjeskobe? To nije
               tajna. Kako to da ljudi ikada mogu biti mirni? To je prava tajna! Ranjivi smo i
               smrtni.  Milijun  stvari  može  poći po zlu, na milijun načina. Trebali bismo  biti

               užasnuti  nad  svakom  sekundom.  Ali  nismo.  Isto  se  može  reći  za  depresiju,
               lijenost i kriminalitet.)
                    Ako vas mogu povrijediti i nadvladati, onda vam mogu činiti što god želim i

               kad god želim, čak i kada vi niste tu. Mogu vas mučiti iz puke znatiželje. Mogu
               vam  odvući  pozornost  i  dominirati  vama.  Mogu  vam  ukrasti  igračku.  Djeca
               udaraju, prvo, zato što je agresija urođena, iako kod nekih pojedinaca dominira
               više, a kod drugih manje, a kao drugo, zato što agresija olakšava čežnju. Glupo
               je pretpostaviti da takvo ponašanje mora biti naučeno. Zmiju ne treba učiti da
               ujeda. To je u prirodi zvijeri. Statistički gledano, dvogodišnjaci su najagresivniji
               ljudi.107 Oni udaraju, grizu i kradu tuđe vlasništvo. Čine to zato da istraže, da

               izraze bijes i frustraciju te da zadovolje svoje nagonske želje. Za našu je temu
               još  važnije  to  što  time  otkrivaju  granice  dopuštenoga  ponašanja.  Kako  bi
               drukčije trebali otkriti što je prihvatljivo? Novorođena su djeca poput slijepaca
               koji  traže  zid.  Moraju  gurati  i  napipavati,  ispitivati  kako  bi  utvrdili  stvarne
               granice (a one su rijetko tamo gdje nam kažu da jesu).

                    Dosljedno  ispravljanje  takvih  postupaka  djetetu  ukazuje  na  granice
               prihvatljive agresije. Ako izostane to ispravljanje, djetetu samo raste znatiželja
               pa će nastaviti udarati i gristi (ako je po naravi agresivnije i dominantnije) sve
               dok mu nešto ne ukaže na granicu. Koliko snažno smijem udariti mamu? Sve
               dok ona ne prigovori. Uzimajući to u obzir, što se prije počne s ispravljanjem

               takva ponašanja, to bolje (ako je roditelju u cilju da ga dijete ne tuče). Korekcija
               pomaže  i  da  se  dijete  nauči  da  je  udaranje  ljudi  neprihvatljiva  društvena
               strategija.  Bez  ispravljanja  nijedno  dijete  ne  može  proći  zahtjevan  proces
               organiziranja i regulacije svojih poriva koji je nužan kako bi ti porivi mogli bez
               sukoba supostojati unutar djetetove psihe, kao i u širemu društvenom kontekstu.
               Organizirati um nije nimalo jednostavno.

                    Moj je sin bio posebno svojeglavo dijete. Kada je moja kći bila mala, bio je
               dovoljan strog pogled da se potpuno primiri. No takva intervencija nije imala
               ama baš nikakva učinka na sina. U dobi od samo devet mjeseci otimao se za
   118   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128