Page 124 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

stolom mojoj supruzi (koja nije baš popustljiva). Borio se s njom za kontrolu nad

žlicom. ,,Dobro!“ pomislili smo. Ionako ga nismo mislili hraniti ni minutu dulje
nego što je potrebno. No mala bi štetočina pojela samo tri ili četiri žlice, a onda
bi se počeo igrati. Razmrljao bi hranu po svojoj zdjelici, bacao komadiće hrane
preko sjedalice i gledao kako padaju na pod. Nema problema. Istraživao je. No
zbog toga nije dovoljno jeo. Zatim, budući da nije dovoljno jeo, nije dovoljno
spavao. Zato je usred noći budio svoje roditelje, a oni bi onda postali mrzovoljni
i svakakvi. Izluđivao je svoju majku, a ona je frustraciju prebacivala na mene.

Putanja nije bila dobra.
Nakon nekoliko dana ovakva stanja odlučio sam vratiti žlicu natrag. Spremio
sam se za rat. Izdvojio sam dovoljno vremena. Strpljiva odrasla osoba može

pobijediti dvogodišnjaka, koliko god u to bilo teško povjerovati. Kao što
poslovica kaže: „Starost i podmuklost uvijek mogu pobijediti mladost i
vještinu." To je dijelom zato što vam, kada imate dvije godine, vrijeme vječno
traje. Mojih pola sata mojemu je sinu bilo kao tjedan dana. Bio sam siguran u
pobjedu. Bio je tvrdoglav i užasan, ali ja sam mogao biti još gori. Sjeli smo
licem okrenuti jedan prema drugome, zdjelica između nas. Bilo je biti ili ne biti.
On je to znao, a znao sam i ja. Uzeo je žlicu. Ja sam mu je oteo i zagrabio njome

ukusnu kašu. Polako sam je primicao njegovim ustima. Promatrao me točno kao
ono malo čudovište na igralištu kada je nagazilo moju kćer. Čvrsto je zatvorio
usta odbijajući propustiti unutra bilo kakvu hranu. Naganjao sam mu usta žlicom
dok se on izmicao kružeći glavom.

Ali imao sam ja još trikova u rukavu. Bockao sam ga u prsa slobodnom
rukom tako da sam znao da će mu zasmetati. Nije ni mrdnuo. Učinio sam to
opet. I opet. I opet. Ne jako - ali ni tako da bi mogao to zanemariti. Desetak
uboda prstom poslije otvorio je usta da prosvjeduje. Ha! Njegova pogrješka.
Vješto sam mu turnuo žlicu u usta, a on je istoga časa počeo jezikom izbacivati
tu bezočnu i nametljivu kašu. No i s time sam se znao nositi. Samo sam

vodoravno položio kažiprst preko njegovih usana. Nešto je izišlo, nešto je i
progutao. Jedan nula za tatu. Potapšao sam ga po glavi i rekao mu da je dobar
dečko. Uistinu sam to mislio. Kada netko učini ono na što ga pokušavate
nagovoriti, nagradite ga. Nema gunđanja nakon pobjede. Nakon jednoga sata sve
je bilo gotovo. Bjesnio je. Cvilio je. Moja je supruga morala napustiti sobu. Stres
je bio prevelik. No dijete je pojelo hranu. Sav iscrpljen srušio se na moja prsa.

Zajedno smo odrijemali. A kada se probudio, bio sam mu puno draži nego prije
discipliniranja.
I inače sam to primijetio kod sukoba - i to ne samo sukoba s njim. Nedugo