Page 126 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 126

Brzo je ustao. Bio sam impresioniran. To je dijete imalo duha! Podigao sam

               ga i ponovno polegao. „Lezi dolje, čudovište malo“, rekoh mu. Još sam ga malo
               lupkao po leđima, to djeluje umirujuće na neku djecu. Počeo se umarati. Bio je
               spreman kapitulirati. Sklopio je oči. Ja sam ustao i brzo i tiho otišao do vrata.
               Osvrnuo sam se da bacim pogled na njega posljednji put i vidio da je opet ustao.
               Uperio sam prst u njega. „Lezi dolje“, rekoh i bio sam doista ozbiljan. Legao je
               brzo kao pogođen metkom. Zatvorio sam vrata. Svidjeli smo se jedan drugome.
               Ostatak večeri nije ni pisnuo.

                    „Kakav je bio?“ pitao me njegov otac kada je kasnije te večeri došao kući.

                    ,,Dobar“, odgovorih. „Nije pravio nikakve probleme. Upravo spava?
                    ,Je li ustajao?“ pitao je dalje njegov otac.

                    ,,Ne", rekoh. „Spavao je cijelo vrijeme."
                    Samo me pogledao. Želio je znati kako. No nije pitao, a ja mu nisam rekao.

                    Kao što stara uzrečica kaže: ne bacajte biserje pred svinje. Možda mislite da
               je  to  strogo,  ali  kako  biste  onda  nazvali  to  učenje  djeteta  da  ne  spava  i
               nagrađivanje s jezivom lutkom? I to je strogo. Vi odaberite svoj otrov, a ja ću
               svoj.

                    Disciplinirati i kazniti
                    Suvremeni roditelji isprepadani su dvjema riječima: disciplina i kažnjavanje.
               One  odmah  prizivaju  slike  zatvora,  vojnika  i  čizama.  Doista  je  mala  granica
               između  discipline  i  tiranije,  odnosno  kazne  i  torture.  S  discipliniranjem  i
               kažnjavanjem  treba  biti  oprezan.  Nije  čudno  što  se  roditelji  toga  boje.  No
               potrebno je i jedno i drugo. Možemo ih primijeniti nesvjesno ili svjesno, loše ili
               dobro, ali njihova se primjena ne može izbjeći.

                    Dakako, i nagradom se može disciplinirati. Zapravo, nagrađivanje za dobro
               ponašanje  može  biti  vrlo  učinkovito.  Najpoznatiji  bihevioralni  psiholog,  B.  F.
               Skinner,  uvelike  je  zagovarao  taj  pristup.  Bio  je  stručnjak  u  tome:  naučio  je
               golubove  igrati  stolni  tenis.  Doduše,  samo  su  valjali  lopticu  naprijed-natrag
               gurkajući je kljunovima, ali ipak su to golubovi tako da, iako su igrali loše, za

               golubove je to bio dobar stolni tenis. Skinner je čak naučio svoje ptice da navode
               projektile  tijekom  Drugoga  svjetskog  rata  u  tzv.  projektu  Pidgeon  (kasnije
               Orcon).  Ostvario  je  prilično  velik  napredak  prije  izuma  elektroničkoga
               navigacijskog sustava zbog kojih su njegovi napori postali zastarjeli.

                    Skinner  je  iznimno  pažljivo  promatrao  životinje  koje  je  dresirao  za  takve
               postupke.  Nakon  svakoga  čina  kojim  bi  se  životinje  približile  onome  što  je
               Skinner  htio  uslijedila  bi  nagrada  prikladne  veličine:  ne  premalena  da  bi  bila
   121   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131