Page 125 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

nakon toga dogovorili smo s drugim parom da ćemo se razmjenjivati u čuvanju

djece. Sva bi se djeca skupila u jednoj kući. Zatim bi jedan par roditelja otišao na
večeru ili u kino i prepustio drugome paru da pazi na djecu, koja su sva bila
mlađa od tri godine. Jedne nam se večeri u tome dogovoru pridružio još jedan
bračni par. Nisam poznavao njihova sina, velika, snažna dvogodišnjaka.
„Ne želi spavati", rekao je njegov otac. „Kada ga stavite u krevet, ispuzat će i

sići dolje. Obično mu pustimo video s Elmom108 i pustimo ga da gleda."
„Nema nikakve šanse da ću nagraditi neposlušno dijete za neprihvatljivo
ponašanje", pomislih, ,,i sasvim sigurno ne ću puštati nikakva videa s Elmom."

Oduvijek sam mrzio tu jezivu, kreštavu lutku. Bio je prava ljaga na ostavštini
Jima Hensona. Dakle, nagrada Elmom nije bila opcija. Naravno, nisam ništa
rekao. Nema smisla govoriti roditeljima o njihovoj djeci sve dok nisu spremni
slušati.
Nakon dva sata stavili smo djecu u krevet. Četvero od njih pet ubrzo je

zaspalo - ali ne i mali ljubitelj Muppeta. Ipak sam ga smjestio u krevetac tako da
nije mogao pobjeći. No još je uvijek mogao jaukati, i upravo je to činio. To je
bilo nezgodno. S njegove je strane to bila vrlo dobra strategija. Bilo je vrlo
iritantno i postojala je opasnost da će probuditi ostalu djecu, koja bi onda također
počela vikati. Jedan nula za dijete. Dakle, vratio sam se u spavaću sobu. „Lezi,

rekao sam. To nije imalo učinka. „Lezi", rekoh, „ili ću te ja poleći."
Argumentacija obično nema učinka kod djece, posebno u takvim okolnostima,
ali ja sam uvijek za pošteno upozorenje. Naravno, nije legao. Opet je počeo
zavijati, čisto radi efekta.
Djeca to često rade. Preplašeni roditelji misle da dijete plače samo kada je

tužno ili povrijeđeno. To jednostavno nije točno. Jedan od najčešćih razloga za
plač je ljutnja. To je potvrdila pažljiva analiza položaja djetetovih mišića dok
plače. Plač iz ljutnje i plač iz straha ili tuge ne izgledaju jednako. I ne zvuče
jednako, i uz pomno promatranje moguće ih je razlikovati. Plač iz ljutnje često je
čin dominacije i prema njemu bi se trebalo tako i odnositi. Podigao sam ga i

polegao. Nježno. Strpljivo. Ali čvrsto. Ustao je. Polegao sam ga. Ustao je.
Polegao sam ga. Ustao je. Opet sam ga polegao, ali ovoga sam puta zadržao ruku
na njegovim leđima. Snažno se borio, no bezuspješno. Naposljetku, bio je deset
puta manji od mene. Mogao sam ga ponijeti jednom rukom. Dakle, zadržao sam
ga u ležećemu položaju i mirno mu govorio da je dobar dečko i da se treba
opustiti. Dao sam mu dudu i blago ga lupkao po leđima. Počeo se opuštati. Oči
su mu se počele sklapati. Onda sam maknuo ruku.