Page 153 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 153

7. PRAVILO


                    TEŽITE ZA ONIM ŠTO JE SMISLENO, A NE ZA

                                   ONIM ŠTO JE PROBITAČNO

                    UZMITE DOK SE MOŽE UZETI
                    Život je patnja. To je jasno. To je temeljna, neosporna istina. To praktički
               sam Bog kaže Adamu i Evi neposredno prije nego što će ih izbaciti iz raja.
                    A ženi reče: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit’, u mukama djecu ćeš rađati.

               Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."
                    A čovjeku reče: ,Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam
               ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe

               prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i
               korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš
               jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i
               vratiti." (Post 3,16-19)
                    I što bismo sada trebali učiniti?

                    Najjednostavniji, najočitiji i najizravniji odgovor? Idite za užitcima. Slijedite
               svoje pobude. Živite za trenutak. Radite ono što je probitačno. Lažite, varajte,
               kradite, obmanjujte, manipulirajte - ali pazite da vas ne uhvate. Zašto ne, ako je

               svemir  krajnje  besmislen,  u  čemu  je  razlika?  To  nipošto  nije  nova  ideja.
               Činjenica  da  je  život  pun  nevolja  i  neizbježne  patnje  već  se  dugo  koristi  kao
               opravdanje za potragu za trenutnim sebičnim zadovoljstvima.
                    Kratkovjek je i tužan život naš i nema lijeka kad čovjeku dođe kraj i još nije
               poznat  tko  bi  se  iz  podzemlja  izbavio.  Mi  smo  djeca  pukog  slučaja  i  kasnije

               ćemo  biti  kao  da  nikad  nismo  ni  bili,  jer  samo  je  dim  ono  čime  dišu  naše
               nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca.
                    Kad se ona utrne, pretvorit će se tijelo u pepeo, a duh će se rasplinuti kao

               lagan zrak. Ime će nam se s vremenom zaboraviti i nitko se ne će sjećati djela
               naših; i život će nam proći kao pramenje oblaka i nestat će ga kao magle što je
               gone zrake sunčane i pritiskuje žega njihova.
                    Jer život naš kao sjena odmiče, iz naše smrti nema povratka, zapečaćeno je i
               nitko se ne vraća.

                    Zato  hodite  ovamo!  Uživajmo  dobra  sadašnja,  koristimo  se  stvorovima  sa
               žarom mladosti. Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoiđe ni
               jedan cvijet proljetni, okrunimo se ružama prije no što uvenu. Neka svaki od nas
   148   149   150   151   152   153   154   155   156   157   158