Page 155 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

nakon što ih je zmija prevarila, prvi je par jeo sa stabla spoznaje dobra i zla,

otkrio smrt i ranjivost i okrenuo se od Boga. Čovječanstvo je tada bilo protjerano
iz raja i započelo je njihovo tegobno smrtno postojanje. Ideja žrtvovanja dolazi
ubrzo nakon toga, započinje s izvještajem o Kajinu i Abelu, razvija se kroz
Abrahamove pustolovine i izlazak iz Egipta: nakon puno razmatranja napaćeno
je čovječanstvo naučilo da se Božja naklonost može steći, a njegov gnjev izbjeći,
prinosom prave žrtve - i da kod onih koji ne žele ili ne mogu u tome uspjeti
može doći do krvava obračuna.

Odgađanje zadovoljenja
Kada su počeli prinositi žrtve, naši su preci počeli postupati po premisi koja,
kada bismo je izrazili riječima, kaže da je potrebno odreći se nečega vrijednog u
sadašnjosti da bi se nešto bolje moglo steći u budućnosti. Prisjetimo se, potreba

rada jedno je od prokletstava koje Bog stavlja na Adama i njegove potomke kao
posljedicu istočnoga grijeha. Adamova spoznaja temeljnih ograničenja svojega
Bića - svoje ranjivosti, svoje smrtnosti - jednaka je njegovu otkriću budućnosti.
Budućnost: to je ono kamo ideš kako bi umro (nadamo se ne prebrzo). Radom
možete odgoditi svoju smrt; žrtvujući sadašnje kako biste kasnije stekli korist.
Ovo je sigurno jedan od razloga zašto je koncept žrtvovanja u Bibliji uveden
odmah nakon poglavlja o drami pada. Mala je razlika između žrtvovanja i rada.

Oboje su jedinstveno ljudski. Ponekad se čini kao da životinje rade, ali zapravo
samo slijede diktate svoje prirode. Dabrovi grade brane. Cine to zato što su
dabrovi, a dabrovi grade brane. Sigurno ne misle: „Radije bih bio na plaži u
Meksiku s djevojkom" dok je grade.

U prozaičnomu smislu, takva žrtva - rad - odgoda je zadovoljenja, ali to je
vrlo nedostatan izraz za opis nečega od tako temeljne važnosti. Otkriće da se
zadovoljenje može odgoditi nastupilo je istodobno kada i otkriće vremena, a s
njime i uzročnosti (ili barem uzročne sile dobrovoljne ljudske radnje). U
pradavna smo vremena počeli shvaćati da je stvarnost strukturirana tako kao da
se s njome možemo cjenkati. Naučili smo da ako se ispravno ponašamo u
sadašnjosti - kontroliramo svoje nagone, uzimamo u obzir tuđe potrebe -

možemo steći nagrade u budućnosti, u vremenu i mjestu koje još ne postoje.
Počeli smo zauzdavati, kontrolirati i organizirati svoje trenutne nagone kako
bismo se mogli prestati sukobljavati s drugim ljudima i samim sobom u
budućnosti. Takvo je djelovanje nerazdvojno povezano s organizacijom društva:
otkriće uzročno-posljedičnoga odnosa između sadašnjih napora i kvalitete

sutrašnjice potaknulo je nastanak društvenoga ugovora - organizacijskoga oblika
koji omogućuje da današnji rad bude sigurno pohranjen (uglavnom u obliku