Page 158 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

pogrješan u detaljima, ali za svrhu naše teme dovoljno je precizan. Prvo i prvo,

nastane višak hrane u obliku velikih životinja, mamuta ili drugih golemih
biljoždera. (Ljudi su sigurno pojeli mnogo mamuta. Možda i sve.) Kada ubijete
veliku životinju, ostane vam nešto hrane za poslije. To je u početku slučajno - ali
poslije čovjek počne cijeniti ovo što ostane „za poslije" kao vrlo korisno.
Istodobno se razvija privremeni pojam žrtve: „Ako ostavim nešto, čak i ako to
želim sada, kasnije ne ću biti gladan." To se privremeno poimanje razvija i
dolazi do sljedeće razine („Ako ostavim nešto za kasnije, ne ću morati biti

gladan ni ja ni oni za koje se skrbim"), a zatim na sljedeću („Nikako ne mogu
pojesti cijeloga mamuta, ali ni to što ostane ne mogu sačuvati tako dugo. Možda
bih trebao nahraniti neke druge ljude. Možda će oni to upamtiti pa će i oni meni
dati meso mamuta kada ga budu imali, a ja ga ne budem imao. Tako ću imati
mamuta sada i moći ću ga jesti i poslije. To je dobra pogodba. Možda će mi oni s

kojima ga podijelim početi vjerovati i u drugim stvarima. Možda ćemo tako
uvijek moći razmjenjivati ono što imamo"). Tako „mamut" postaje „budući
mamut", a „budući mamut" postaje „osobni ugled". To je nastanak društvenoga
ugovora.
Dijeliti ne znači dati nešto što cijenite i ne dobiti ništa zauzvrat. Upravo se

toga značenja boji svako dijete koje odbija dijeliti. Ispravno shvaćeno, dijeliti
znači započeti proces trgovine. Dijete koje ne želi dijeliti - koje ne može
trgovati, dakle - ne može imati prijatelje zato što je prijateljstvo oblik trgovine.
Benjamin Franklin jednom je rekao da bi pridošlica u susjedstvu trebao zamoliti
svojega novog susjeda da mu učini uslugu, citirajući pritom staru maksimu:
Vjerojatnije je da će vam uslugu napraviti netko tko vam je već učinio uslugu,

negoli onaj koga ste vi zadužili činom dobrote. Po Franklinovu mišljenju,
zamoliti nekoga za uslugu (očito ne preveliku) najkorisniji je i najizravniji poziv
na društvenu interakciju. Kada pridošlica postavi to pitanje novomu susjedu,
daje mu priliku da se već pri prvomu susretu predstavi kao dobra osoba. To znači
da će i on kasnije moći tražiti uslugu zauzvrat zato što je nastalo dugovanje i
time će se povećati njihova uzajamna familijarnost i povjerenje. Tako bi obje
strane mogle nadići svoje prirodno oklijevanje i uzajamni strah pred strancem.

Bolje je imati nešto nego ništa. Još je bolje velikodušno dijeliti ono što
imate. Međutim, najbolje je kada općenito postanete poznati kao velikodušan
dijelitelj. To je nešto što traje. Nešto na što se možete osloniti. Na ovoj razini

apstrakcije možemo vidjeti kako se polažu temelji za koncepte pouzdanja,
iskrenosti i velikodušnosti. Postavljen je temelj za artikuliranu moralnost.
Produktivan, istinoljubiv djelitelj prototip je dobra građanina i dobra čovjeka. Na