Page 160 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 160
za žrtvu. To je dobar kraj, ali zapravo nema veze s temom koju smo načeli: zašto
je Bogu potrebno još? Zašto On - zašto život - postavlja takve zahtjeve?
Pa, započnimo analizu s jasnom istinom, razumljivom i očitom: Ponekad
stvari ne idu dobro. Čini se da je to snažno povezano sa zastrašujućom prirodom
svijeta, s njegovim bolestima, gladi, tiranijama i izdajama. Ali evo problema:
ponekad, kada stvari ne idu dobro, nije svijet kriv. Uzrok je nešto što je trenutno
na najvišoj cijeni, nešto subjektivno i osobno. Zašto? Zato što nam se svijet do
neodredive mjere otkriva i upoznajemo ga po obrascima naših vrijednosti (o
ovome ćemo puno više reći u 10. pravilu). Stoga, ako svijet koji vidite nije svijet
koji želite, vrijeme je da preispitate svoje vrijednosti. Vrijeme je da se riješite
pretpostavki koje imate. Vrijeme je da ih pustite od sebe. Možda je čak i vrijeme
da žrtvujete ono što najviše volite tako da ispunite svoj potencijal, a ne da
ostanete tu gdje jeste i kakvi jeste.
Postoji stara priča o tome kako uhvatiti majmuna, koja jako dobro ilustrira
ovaj niz ideja. Prvo, morate pronaći veliku staklenku s uskim otvorom, no
dovoljno širokim da majmun može provući ruku. Zatim staklenku trebate
dijelom napuniti kamenjem tako da majmunu bude preteška za nošenje. Zatim u
blizini staklenke morate ostaviti nekoliko poslastica kojima ćete privući
majmuna, i još ih staviti u staklenku. Majmun će doći, posegnuti rukom u uski
otvor i zagrabiti koliko može. No sa šakom punom poslastica ne može izvući
ruku iz staklenke. Mora prvo isprazniti šaku. Mora se odreći onoga što već ima.
A on to ne će učiniti. Lovac na majmune može jednostavno došetati do staklenke
i uzeti majmuna. Životinja ne će žrtvovati dio da spasi cjelinu.
Nešto vrijedno čega se odričemo osigurava nam buduće blagostanje. Kada
žrtvujemo nešto vrijedno, ugađamo Gospodinu. Što je najvrjednije i najbolje za
žrtveni prinos? - ili, što to barem simbolizira? Najbolji komad mesa. Najbolja
životinja iz stada. Najvrjedniji posjed. Što je čak i iznad toga? Nešto vrlo osobno
čega se samo s boli možemo odreći. To je, možda, simbolizirano u Božjemu
zahtjevu za obrezanjem kao dijelom žrtvenoga rituala u kojemu se simbolički
nudi dio da se otkupi cjelina. Što je iznad toga? Što se još bitnije odnosi na cijelu
osobu, a ne samo na njezin dio? U čemu se sastoji krajnja žrtva - prinesena za
zadobivanje najveće nagrade?
Teško je odlučiti bih li ta žrtva bio ja sam ili moje dijete. Žrtvu majke koja
svijetu prinosi svoje dijete veličanstveno je prikazao Michelangelo svojom
slavnom Pieta, čiju ilustraciju možete vidjeti na početku ovoga poglavlja.
Michelangelo je izradio Mariju u kontemplaciji nad svojim Sinom, raspetim i