Page 160 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 160

za žrtvu. To je dobar kraj, ali zapravo nema veze s temom koju smo načeli: zašto

               je Bogu potrebno još? Zašto On - zašto život - postavlja takve zahtjeve?
                    Pa,  započnimo  analizu  s  jasnom  istinom,  razumljivom  i  očitom:  Ponekad
               stvari ne idu dobro. Čini se da je to snažno povezano sa zastrašujućom prirodom
               svijeta,  s  njegovim  bolestima,  gladi,  tiranijama  i  izdajama.  Ali  evo  problema:
               ponekad, kada stvari ne idu dobro, nije svijet kriv. Uzrok je nešto što je trenutno

               na najvišoj cijeni, nešto subjektivno i osobno. Zašto? Zato što nam se svijet do
               neodredive  mjere  otkriva  i  upoznajemo  ga  po  obrascima  naših  vrijednosti  (o
               ovome ćemo puno više reći u 10. pravilu). Stoga, ako svijet koji vidite nije svijet
               koji želite, vrijeme je da preispitate svoje vrijednosti. Vrijeme je da se riješite
               pretpostavki koje imate. Vrijeme je da ih pustite od sebe. Možda je čak i vrijeme

               da  žrtvujete  ono  što  najviše  volite  tako  da  ispunite  svoj  potencijal,  a  ne  da
               ostanete tu gdje jeste i kakvi jeste.
                    Postoji stara priča o tome kako uhvatiti majmuna, koja jako dobro ilustrira
               ovaj  niz  ideja.  Prvo,  morate  pronaći  veliku  staklenku  s  uskim  otvorom,  no
               dovoljno  širokim  da  majmun  može  provući  ruku.  Zatim  staklenku  trebate

               dijelom napuniti kamenjem tako da majmunu bude preteška za nošenje. Zatim u
               blizini  staklenke  morate  ostaviti  nekoliko  poslastica  kojima  ćete  privući
               majmuna, i još ih staviti u staklenku. Majmun će doći, posegnuti rukom u uski
               otvor i zagrabiti koliko može. No sa šakom punom poslastica ne može izvući
               ruku iz staklenke. Mora prvo isprazniti šaku. Mora se odreći onoga što već ima.

               A on to ne će učiniti. Lovac na majmune može jednostavno došetati do staklenke
               i uzeti majmuna. Životinja ne će žrtvovati dio da spasi cjelinu.
                    Nešto vrijedno čega se odričemo osigurava nam buduće blagostanje. Kada
               žrtvujemo nešto vrijedno, ugađamo Gospodinu. Što je najvrjednije i najbolje za
               žrtveni prinos? - ili, što to barem simbolizira? Najbolji komad mesa. Najbolja

               životinja iz stada. Najvrjedniji posjed. Što je čak i iznad toga? Nešto vrlo osobno
               čega  se  samo  s  boli  možemo  odreći.  To  je,  možda,  simbolizirano  u  Božjemu
               zahtjevu za obrezanjem  kao dijelom žrtvenoga rituala u  kojemu  se simbolički
               nudi dio da se otkupi cjelina. Što je iznad toga? Što se još bitnije odnosi na cijelu
               osobu, a ne samo na njezin dio? U čemu se sastoji krajnja žrtva - prinesena za
               zadobivanje najveće nagrade?

                    Teško je odlučiti bih li ta žrtva bio ja sam ili moje dijete. Žrtvu majke koja
               svijetu  prinosi  svoje  dijete  veličanstveno  je  prikazao  Michelangelo  svojom
               slavnom  Pieta,  čiju  ilustraciju  možete  vidjeti  na  početku  ovoga  poglavlja.
               Michelangelo  je izradio Mariju u kontemplaciji nad svojim Sinom, raspetim i
   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165