Page 218 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 218

Tako  ne  će  morati  trpjeti  posljedice.  Upravo  je  to  svrha  razmišljanja.  Ali  ne

               možemo to učiniti sami. Mi simuliramo svijet i planiramo kako ćemo u njemu
               djelovati.  To  čine  samo  ljudska  bića.  Toliko  smo  briljantni.  Stvaramo  male
               avatare  samih  sebe,  a  zatim  stavljamo  te  avatare  u  izmišljene  svjetove  i
               promatramo  što  se  događa.  Ako  naš  avatar  napreduje,  onda  se  i  u  stvarnome
               svijetu ponašamo poput njega. Onda i mi napredujemo (barem se tome nadamo).
               Ako naš avatar ne uspije, onda ni mi ne idemo u tome smjeru, ako imamo imalo
               zdrava razuma. Pustimo avatara da umre u tome izmišljenom svijetu tako da mi

               ne moramo umrijeti u ovome.
                    Zamislite  dvoje  djece  kako  razgovaraju.  Mlađe  dijete  kaže:  „Ne  bi  li  bilo
               zabavno  popeti  se  na  krov?"  Upravo  je  smjestio  svojega  malenog  avatara  u

               izmišljeni  svijet.  No  starija  mu  se  sestra  usprotivi  i  upada  mu  u  riječ.  „To  je
               glupo", kaže. „Što ako padneš s krova? Što ako te tata vidi?" S tim argumentima
               mlađe će dijete prilagoditi prvotnu simulaciju, izvući ispravne zaključke i pustiti
               da cijeli izmišljeni svijet padne u zaborav. Ili ne će. Možda se rizik isplati. Ali
               sada  ga  barem  može  uračunati.  Izmišljeni je svijet malo potpuniji, a avatar je
               malo mudriji.

                    Ljudi misle da razmišljaju, ali to nije istina. Uglavnom razmišljanje brkaju sa
               samokritikom.  Pravo  je  razmišljanje  rijetkost  -  baš  kao  i  pravo  slušanje.
               Razmišljati znači slušati sama sebe. Teško je. Za razmišljanje morate istodobno
               biti  barem  dvoje  ljudi  koje  trebate  pustiti  da  raspravljaju.  Razmišljanje  je

               unutarnji dijalog između dva ili više različitih pogleda na svijet. Prvi pogled na
               svijet  je  vaš  avatar  u  simuliranomu  svijetu.  Ima  vlastitu  sliku  prošlosti,
               sadašnjosti i budućnosti i vlastite ideje o tome kako treba djelovati. To imaju i
               drugi pogledi na svijet koji sudjeluju u tome dijalogu. Razmišljanje je proces u
               kojemu  ti  nutarnji  avatari  zamišljaju  i  predstavljaju  svoje  svjetove  jedan
               drugome. Ne možete  samo  izvrtati argumente u svoju korist zato što onda ne
               razmišljate,  nego  samo  racionalizirate  post-hoc.  Ono  što  želite  suprotstavljate

               slabu  suparniku kako ne biste  morali promijeniti mišljenje. To je propaganda.
               Obmanjujete. Svojim zaključcima pokušavate opravdati vlastite dokaze. Skrivate
               se od istine.
                    Pravo  je  razmišljanje  složeno  i  zahtjevno.  Zahtijeva  od  vas  da  istodobno

               budete  elokventan  govornik  i  oprezan,  pronicljiv  slušatelj.  Može  zahtijevati
               sukob. Dakle, morate tolerirati sukob. Podrazumijeva pregovaranje i kompromis.
               Morate naučiti davati i primati, prilagođavati svoje premise i prilagoditi svoje
               misli,  čak  i  svoje  poimanje  svijeta.  Ponekad  će  to  završiti  porazom  i
               eliminacijom jednoga ili više unutarnjih avatara. Oni ne vole poraz, ne vole biti
   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223