Page 220 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

Freud nije bio okrenut licem prema svojim pacijentima. Nije želio da se njihove

spontane meditacije izmijene zbog njegovih izraza, ma koliko oni neznatni bili.
S pravom se brinuo da bi se njegova vlastita mišljenja - i, još gore, njegovi
nerazriješeni problemi - mogli nekontrolirano odraziti u njegovim svjesnim i
nesvjesnim reakcijama. Bojao se da će tako naškoditi napretku svojih pacijenata.
Zbog toga je Freud inzistirao i da sami psihoanalitičari budu analizirani. Želio je
da oni koji prakticiraju njegovu metodu otkriju i otklone neke od svojih najgorih
slijepih točaka i predrasuda tako da mogu valjano raditi. Freud je bio u pravu. Na

kraju krajeva, bio je genij. Vidimo to već i po tome što ga ljudi i danas mrze. Ali
taj distancirani, odvojeni pristup koji je preporučivao Freud ima svoje
nedostatke. Velik broj onih koji traže terapiju žele i trebaju bliži i osobniji odnos
(iako i to ima svojih opasnosti). To je jedan od razloga zašto sam se ja u svojoj
praksi odlučio za razgovor umjesto za freudovsku metodu koju je odabrala

većina kliničkih psihologa.
Mojim klijentima može biti korisno da vide moje reakcije. No da ih zaštitim
od mogućega lošeg utjecaja mojih reakcija, pokušavam ispravno postaviti svoj
cilj tako da moji odgovori proiziđu iz ispravne motivacije. Dajem sve od sebe
kako bih im želio samo najbolje (što god to bilo). Jednako tako dajem sve od

sebe da im uvijek i u svemu želim ono što je najbolje (zato što i to znači željeti
najbolje svojim klijentima). Pokušavam isprazniti svoj um i staviti sa strane
osobne brige. Tako se mogu usredotočiti na ono što je najbolje za moje klijente i
istodobno paziti na bilo koju naznaku da možda pogrješno shvaćam što je to
najbolje za klijenta. To je nešto o čemu se treba pregovarati, a ne pretpostaviti s
moje strane. Tome treba vrlo oprezno pristupiti da se smanji rizik prebliske,

osobne interakcije. Moj klijent govori. Ja ga slušam i ponekad odgovaram. Često
je moj odgovor suptilan ili čak nije ni izgovoren. Klijent i ja sjedimo i gledamo
jedan drugoga u lice, u oči. Možemo vidjeti izraz lica. Moji klijenti mogu vidjeti
koji učinak njihove riječi imaju na mene, a ja mogu vidjeti učinak svojih riječi
na njih. Mogu reagirati na moje reakcije.

Moj klijent može reći: „Mrzim svoju ženu." Jednom kada je to izgovorio,
nema natrag. Visi u zraku. Probilo se iz podzemlja, materijaliziralo iz kaosa i
očitovalo u stvarnomu svijetu. Opažajno je i konkretno i više se ne može
zanemariti. Postalo je stvarno. Govornik je čak zapanjio sama sebe i u mojim
očima vidi da je i mene šokirao. Primjećuje to i nastavlja putem koji vodi

duševnomu zdravlju. „Samo malo“, kaže. „Povlačim to. To je pregrubo. Ponekad
mrzim svoju ženu. Mrzim je kada mi ne želi reći što želi. I moja je mama to
stalno radila i to je izluđivalo tatu. Da vam pravo kažem, sve nas je izluđivalo.