Page 276 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 276

silom je odvezeno sa sela u gradove. Ljudi sa sela koji bi nakon žetve otišli u

               polja  da  prikupe  koji  klas  žita  za  svoje  gladne  obitelji  riskirali  su  smrt.  U
               Ukrajini, žitnici Sovjetskoga Saveza, 1930-ih godina šest milijuna ljudi umrlo je
               od gladi. „Barbarski je jesti vlastitu djecu“, proglašavali su plakati sovjetskoga
               režima.
                    Iako su vijesti o takvim zločinima odavno prestale biti puke glasine, mnogi

               intelektualci  na  Zapadu  postojano  su  zadržavali  pozitivan  stav  prema
               komunizmu.  Bilo  je  i  drugih  stvari  o  kojima  se  trebalo  brinuti,  a  u  Drugome
               svjetskom ratu Sovjetski se Savez zajedno sa zapadnim zemljama borio protiv
               Hitlera, Mussolinija i Hirohita. Ipak, neki su budni pojedinci svejedno držali oči
               otvorenima. Malcolm Muggeridge je još 1933. za Manchester Guardian počeo

               objavljivati  niz  članaka  u  kojima  je  opisivao  sovjetsko  sustavno  uništenje
               seljaštva.  George  Orwell  je  također  shvatio  što  se  događa  pod  Staljinom,  i
               iznio to u širu javnost. Godine 1945. objavio je Životinjsku farmu, novelu kojom
               satirički  prikazuje  Sovjetski  Savez,  i  susreo  se  s  nemalim  otporom  pri
               objavljivanju te knjige. Neki pojedinci, koji si to nisu smjeli dopustiti, ostali su
               slijepi i dugo poslije toga - to je najviše vrijedilo za Francusku, i to u prvome
               redu za francuske intelektualce.

                    Najpoznatiji francuski filozof sredine dvadesetoga stoljeća, Jean-Paul Sartre,
               bio  je  poznati  komunist  (iako  nije  bio  formalni  član)  sve  dok  nije  osudio
               sovjetsku  invaziju  Mađarske  1956.  Usprkos  tome  nastavio  je  zagovarati

               marksizam  i  nije  konačno  raskinuo  veze  sa  Sovjetskim  Savezom  sve  do
               Praškoga proljeća 1968. kada su Sovjeti nasilno ugušili Cehoslovake.
                    Nedugo  nakon  toga  bio  je  objavljen  Solženjicinov  Arhipelag  Gulag,  o
               kojemu sam već dosta govorio u prethodnim poglavljima. Kao što sam već rekao
               (a  vrijedi  ponoviti),  ta  je  knjiga  u  potpunosti  uništila  moralni  kredibilitet

               komunizma - prvo na Zapadu, a zatim i u samomu sovjetskom sustavu. Kružila
                                        15
               je tajno kao samizdat . Svaki je Rus imao dvadeset i četiri sata da pročita svoj
               rijedak primjerak prije nego što ga preda sljedećemu nestrpljivom umu. Radio
               Sloboda emitirao je čitanje te knjige na ruskome jeziku za SSSR.
                    Solženjicin je tvrdio da sovjetski sustav nikada ne bi preživio bez tiranije i

               robovskoga  rada;  da  je  sjeme  njegovih  najgorih  i  najneumjerenijih  aktivnosti
               posve sigurno posijano u Lenjinovo vrijeme (kome su komunisti na Zapadu još
               uvijek držali apologiju) i da se temelji na beskrajnim lažima, osobnim i javnim.
               Grijesi komunizma ne mogu se jednostavno svaliti na kult ličnosti, kao što su
               pristaše  komunizma  i  dalje  tvrdile.  Solženjicin  je  zabilježio  zastrašujuće
   271   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281