Page 277 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

zlostavljanje političkih zatvorenika u SSSR-u, korumpirani sovjetski pravni

sustav i masovna ubojstva te minucioznim podatcima i detaljima dokazao da
to nisu bila odstupanja nego izravni proizvodi komunističke filozofije koja stoji
u pozadini. Nakon Arhipelaga Gulag nitko više nije mogao braniti komunizam -
čak ni sami komunisti.
To nije značilo da je nestala opčinjenost marksizom kod intelektualaca,

posebno u Francuskoj. Samo se promijenila. Neki su izravno odbili te dokaze.
Sartre je, primjerice, ustvrdio da je Solženjicin „opasan element". Derrida je,
nešto manje napadno, ideju novca zamijenio idejom moći i nastavio dalje po
svome. Takva je lingvistička akrobacija svim skoro raskajanim marksistima na
najvišim intelektualnim položajima na Zapadu pružila mogućnost da zadrže svoj

svjetonazor. Društvo se više nije smatralo sredstvom kojim bogati ugnjetavaju
siromašne. Sada je postalo sredstvo kojim moćni ugnjetavaju sve ostale.
Prema Derridi, hijerarhijske strukture nastaju samo zato da uključe (one koji
imaju koristi od te strukture) i isključe (sve ostale, koji su stoga ugnjetavani). No
čak ni ta tvrdnja nije bila dovoljno radikalna. Derrida je tvrdio da su podjele i

ugnjetavanje ugrađeni izravno u jezik - u sve kategorije kojima pragmatično
pojednostavljujemo i pregovaramo sa svijetom. Postoje ,,žene“ samo zato što su
muškarci stekli dobit isključujući ih. Postoji „muško i žensko“ samo zato što
članovi te heterogenije grupe imaju koristi od isključivanja sićušne manjine
osoba čija je biološka spolnost amorfna. Znanost koristi samo znanstvenicima.

Politika koristi samo političarima. Po Derridinu mišljenju, hijerarhije postoje
samo zato što nešto stječu ugnjetavanjem onih koji su izostavljeni. Taj nečasno
stečeni dobitak omogućuje im procvat.
Slavna Derridina izreka (iako je on to kasnije zanijekao) glasi: ,,Il n’y a pas
de hors-texte“ - što se često prevodi kao „nema ničega izvan teksta“. Njegovi

pristaše kažu da je to pogrješan prijevod, da bi točnije bilo reći „ne postoji
izvanjski tekst“. Kako bilo da bilo, tu je izjavu teško protumačiti ikako osim u
značenju „sve je interpretacija“ i Derridino je djelo, općenito govoreći, tako i
bilo interpretirano.

Gotovo je nemoguće pretjerati ističući koliko je narav te filozofije
nihilistička i destruktivna. Ona dovodi u sumnju sam čin kategorizacije. Kaže da
je moć jedini mogući razlog zašto se određuje razlika između stvari. Biološke
razlike između muškaraca i žena? Unatoč opsežnoj, multidisciplinarnoj
znanstvenoj literaturi koja ukazuje na to da su razlike među spolovima snažno
uvjetovane biološkim čimbenicima za Derridu i njegove postmoderne