Page 279 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 279

podići sve brodove. Rezultati ovih eksperimenata nisu sveobuhvatni, a zemlje se

               bitno razlikuju među sobom. Teško je donositi izravne usporedbe zbog razlika u
               povijesti, geografskome području, broju stanovništva i etničkoj raznolikosti. Ali
               prisilna preraspodjela u ime utopijske jednakosti predstavljala bi lijek puno gori
               od same bolesti.
                    Također  držim  (a  i  to  se  može  smatrati  ljevičarskim  nagnućem)  da  je

               postupan  preustroj  sveučilišnih  uprava  u  nešto  nalik  privatnim  korporacijama
               pogrješan. Držim da je znanost o menadžmentu pseudodisciplina. Smatram da
               vlada  ponekad  može  biti  i  snaga  za  dobro,  baš  kao  što  ponekad  bude  nužan
               donositelj manjega niza nužnih pravila. Ipak, nije mi jasno zašto naše društvo
               daje  javna  sredstva  institucijama  i  pedagozima  koji  svjesno,  jasno  i  otvoreno

               imaju za cilj uništiti kulturu koja ih podupire. Ti ljudi imaju potpuno pravo na
               svoja mišljenja i djelovanja samo ako ostanu u okvirima zakona. Ali ne vidim
               zašto  bi,  razumski  gledano,  imali  pravo  na  javna  sredstva.  Kada  bi  radikalni
               desničari primali od države sredstva za svoje političke aktivnosti, zakamuflirane
               u sveučilišne kolegije - kao što ih očito primaju radikalni ljevičari - progresivci
               diljem Sjeverne Amerike podigli bi neviđenu hajku.

                    U radikalnim disciplinama vrebaju i drugi ozbiljni problemi, osim što su im
               teorije i metode lažne i osim što inzistiraju na moralnoj nužnosti kolektivnoga
               političkog aktivizma. Ne postoji ni najmanji neoboriv dokaz koji bi podupro bilo
               koju  od  njihovih  središnjih  tvrdnja:  naime  da  je  zapadno  društvo  patološki

               patrijarhalno;  da  je  glavna  lekcija  koju  možemo  izvući  iz  povijesti  ta  da  su
               muškarci,  a  ne  priroda,  glavni  uzrok  potlačivanja  žena  (a  nipošto  da  su  im
               partneri  i  podržavatelji  -  a  to  je  ipak  istina  u  većini  slučajeva);  da  se  sve
               hijerarhije  temelje  na  moći  i  smjeraju  isključivanju.  Hijerarhije  postoje  zbog
               brojnih razloga

                    - neke od tih razloga možemo smatrati valjanima, a neke ne - i, evolucijski
               gledano, nevjerojatno su drevne. Ugnjetavaju li mužjaci rakova ženke rakova?
               Treba li ukinuti i njihove hijerarhije?

                    U društvima koja dobro funkcioniraju - ne u odnosu na hipotetsku utopiju,
               nego u usporedbi s drugim živućim ili povijesnim kulturama - status prvenstveno
               određuje kompetencija, a ne moć. Kompetencija. Sposobnost. Vještina. Ne moć.
               To  je  i  anegdotalna  i  činjenična  istina.  Nitko  nije  toliko  posvećen  promicanju
               jednakosti  da  bi,  ako  mu  je  dijagnosticiran  tumor  mozga,  odbio
               najobrazovanijega,  najuglednijeg  i,  zašto  ne,  najimućnijeg  kirurga.  Štoviše,
               najvažniji  prediktori  koji  naznačuju  koje  osobne  karakteristike  pospješuju
   274   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284