Page 280 - Jordan Peterson - 12 pravila za život

dugoročni životni uspjeh u zapadnim zemljama jesu inteligencija (mjerena

prema kognitivnim sposobnostima ili IQ testovima) i savjesnost (osobina koju
obilježavaju marljivost i urednost). Postoje iznimke. Primjerice, poduzetnici i
umjetnici više su otvoreni novim iskustvima202 (to je još jedna temeljna osobna
značajka) nego što su savjesni. Ali ta se otvorenost vezuje s lingvističkom
inteligencijom i kreativnošću tako da je iznimka prikladna i razumljiva. Kod
ovih značajki moć predviđanja, ili prediktivna moć, matematički i ekonomski
govoreći, iznimno je visoka - zapravo među najvećima, u smislu moći, od bilo

čega što je uopće ikada bilo izmjereno na tvrđim, egzaktnijim rubovima
društvenih znanosti.
Dobri testovi osobnosti i kognitivni testovi mogu povećati vjerojatnost

zapošljavanja kompetentnijega kandidata s prosjeka od 50 : 50 na 85 : 15. To su
činjenice, dokazane onoliko koliko je to uopće moguće u okviru društvenih
znanosti (a to znači više nego što mislite jer društvene su znanosti puno
učinkovitije discipline nego što im to njihovi kritičari cinici žele priznati). Tako
država ne samo da podupire jednostrani radikalizam, već podupire i
indoktrinaciju. Svoju djecu ne učimo da je zemlja ravna. Ne bismo ih trebali
učiti ni neosnovane, ideološki utemeljene teorije o naravi muškaraca i žena - ili o

naravi hijerarhije.
Nije loše napomenuti (u slučaju da bi Derridini dekonstrukcionisti htjeli sve
ostaviti na tome) i upozoriti na to da znanost može postati pristrana zbog interesa

moći - ili pak istaknuti da se kao dokaz prečesto uzima ono što moćni ljudi,
među njima i znanstvenici, odluče. Na kraju krajeva, i znanstvenici su ljudi, a
ljudi vole moć, baš kao što i jastozi vole moć - baš kao što i dekonstrukcionisti
vole biti poznati po svojim idejama i pokušavaju zasjesti na vrh akademske
hijerarhije. Ali to ne znači da se znanost - ili čak dekonstrukcionizam - odnosi
samo na moć. Zašto bismo to mislili? Zašto ustrajati na tome? Možda zbog
ovoga: ako postoji samo moć, onda je uporaba moći potpuno opravdana. Onda

se uporaba moći ne može ograničiti dokazom, metodom, logikom ili čak
potrebom za dosljednošću. Ne može se ograničiti ničim što je „izvan teksta“.
Tako nam preostaju samo osobno mišljenje i sila - a u tim okolnostima upotreba
sile je i odveć zamamna i osim toga je posve sigurno da će biti primijenjena u
službi toga mišljenja. Neshvatljivo postmodernističko ustrajanje na tome da su
sve rodne razlike društveni konstrukt postat će nam posve razumljivo onda kada

shvatimo moralni imperativ koji leži u pozadini - kada jednom zauvijek uvidimo
koje je njegovo opravdanje za uporabu sile: Društvo se mora mijenjati, ili
pristranosti uklanjati, sve dok svi ishodi ne postanu jednaki. No temelj toga