Page 280 - Jordan Peterson - 12 pravila za život
P. 280

dugoročni  životni  uspjeh  u  zapadnim  zemljama  jesu  inteligencija  (mjerena

               prema kognitivnim sposobnostima ili IQ testovima) i savjesnost (osobina koju
               obilježavaju  marljivost  i  urednost).  Postoje  iznimke.  Primjerice,  poduzetnici  i
               umjetnici više su otvoreni novim iskustvima202 (to je još jedna temeljna osobna
               značajka)  nego  što  su  savjesni.  Ali  ta  se  otvorenost  vezuje  s  lingvističkom
               inteligencijom  i  kreativnošću  tako  da  je  iznimka  prikladna  i  razumljiva.  Kod
               ovih  značajki  moć  predviđanja,  ili  prediktivna  moć,  matematički  i  ekonomski
               govoreći, iznimno je visoka - zapravo među najvećima, u smislu moći, od bilo

               čega  što  je  uopće  ikada  bilo  izmjereno  na  tvrđim,  egzaktnijim  rubovima
               društvenih znanosti.
                    Dobri  testovi  osobnosti  i  kognitivni  testovi  mogu  povećati  vjerojatnost

               zapošljavanja kompetentnijega kandidata s prosjeka od 50 : 50 na 85 : 15. To su
               činjenice,  dokazane  onoliko  koliko  je  to  uopće  moguće  u  okviru  društvenih
               znanosti  (a  to  znači  više  nego  što  mislite  jer  društvene  su  znanosti  puno
               učinkovitije discipline nego što im to njihovi kritičari cinici žele priznati). Tako
               država  ne  samo  da  podupire  jednostrani  radikalizam,  već  podupire  i
               indoktrinaciju.  Svoju  djecu  ne  učimo  da  je  zemlja  ravna.  Ne  bismo  ih  trebali
               učiti ni neosnovane, ideološki utemeljene teorije o naravi muškaraca i žena - ili o

               naravi hijerarhije.
                    Nije loše napomenuti (u slučaju da bi Derridini dekonstrukcionisti htjeli sve
               ostaviti na tome) i upozoriti na to da znanost može postati pristrana zbog interesa

               moći  -  ili  pak  istaknuti  da  se  kao  dokaz  prečesto  uzima  ono  što  moćni  ljudi,
               među njima i znanstvenici, odluče. Na kraju krajeva, i znanstvenici su ljudi, a
               ljudi vole moć, baš kao što i jastozi vole moć - baš kao što i dekonstrukcionisti
               vole  biti  poznati  po  svojim  idejama  i  pokušavaju  zasjesti  na  vrh  akademske
               hijerarhije. Ali to ne znači da se znanost - ili čak dekonstrukcionizam - odnosi
               samo  na  moć.  Zašto  bismo  to  mislili?  Zašto  ustrajati  na  tome?  Možda  zbog
               ovoga: ako postoji samo moć, onda je uporaba moći potpuno opravdana. Onda

               se  uporaba  moći  ne  može  ograničiti  dokazom,  metodom,  logikom  ili  čak
               potrebom  za  dosljednošću.  Ne  može  se  ograničiti  ničim  što  je  „izvan  teksta“.
               Tako nam preostaju samo osobno mišljenje i sila - a u tim okolnostima upotreba
               sile je i odveć zamamna i osim toga je posve sigurno da će biti primijenjena u
               službi toga mišljenja. Neshvatljivo postmodernističko ustrajanje na tome da su
               sve rodne razlike društveni konstrukt postat će nam posve razumljivo onda kada

               shvatimo moralni imperativ koji leži u pozadini - kada jednom zauvijek uvidimo
               koje  je  njegovo  opravdanje  za  uporabu  sile:  Društvo  se  mora  mijenjati,  ili
               pristranosti  uklanjati,  sve  dok  svi  ishodi  ne  postanu  jednaki.  No  temelj  toga
   275   276   277   278   279   280   281   282   283   284   285