Page 311 - Margaret Atwood - Sluškinjina priča

Glenove s organizacijom Mayday - i sam bio ugrožen, jer je dobro

znao, kao Oko, da će i Fredovu sigurno saslušati. Kazne za
nedopušteno spolno općenje sa Sluškinjom bile su stroge, i možda
mu ne bi pomogao ni njegov status Oka. Spletke i dvoličnost su

carevale u gileadskom društvu, i svatko je znao da će njegovi
neprijatelji rado iskoristiti svaki njegov prijestup. Mogao ju je,

naravno, i sam ubiti što bi možda bilo pametnije rješenje, ali ne
smijemo zaboraviti emotivni faktor; osim toga, znamo da su njih

dvoje mislili da ona možda nosi njegovo dijete. Koji se gileadski
muškarac mogao oduprijeti mogućnosti očinstva, tog izvanrednog i

vrlo cijenjenog znaka statusa? Umjesto toga, on je pozvao
spasilačku ekipu Očiju koji su možda bili pravi agenti, a možda i
nisu, premda su u svakom slučaju postupali po njegovim nalozima.

Lako je moguće da je time uzrokovao vlastitu propast. Ni to
nećemo nikada saznati.

Je li se naša naratorica uspjela dokopati vanjskog svijeta i
izgraditi novi život? Ili su je otkrili u njezinu tavanskom skrovištu,

uhapsili, otpremili u Kolonije ili u Jezabelu, ili možda čak pogubili?
Naš dokument, premda inače rječit, ništa ne govori o tome. Možda

bismo mogli prizvati Euridiku iz svijeta mrtvih, ali je ne bismo mogli
navesti na odgovor, a kad bismo se okrenuli da je pogledamo,
vidjeli bismo je samo letimice, a tada bi nam pobjegla i nestala. Kao

što znaju svi povjesničari, prošlost je velika tama, ispunjena
jekama. Iz nje ponekad dopiru glasovi, ali ono što nam kažu

prožeto je nejasnoćom sredine iz koje dopiru, kako god se trudili,
ne možemo uvijek točno odgonetnuti u svjetlu današnjice.
Aplauz.

Ima li pitanja?